PROGRAMSKI PRINCIPI

Pravo čovjeka na život i na slobodu, ako ga ne prate i prava na čistu vodu, vazduh, hranu, smještaj, na zdravlje i na zdravu životnu sredinu, je čista demagogija!

Zato, sva naša programska načela su koncipirana da se ta osnovna prava čovjeka ostvare u punom smislu. Da dobijemo državu koja je stabilna u svim uslovima , ma šta se dešavalo van njenih granica. Jedino stabilna država, sa zadovoljenim osnovnim ljudskim potrebama i sa zdravim stanovištvom može da planira održivi ekološki razvoj svih drugih svojih kapacitata.

Želimo razvojem potpuno drugačijeg političkog sistema, sa velikim brojem zakonskih instituta direktne demorkatije u Crnoj Gori, da omogućimo građanima da vlast bude u njihovim rukama a ne u rukama korumpiranih političara. Kroz taj model društvenog uređenja želimo da promovišemo ustavni patriotizam i ekopatriotizam koji bi kroz ostvarivanje prava svih građana učinio Crnu Goru državom harmonije a ne konflikata, što bi stvorilo pretpostavke za dalji ekonomski i kulturni razvoj. Da bi se taj razvoj ostvario potrebno je da budemo i energetski nezavisni.

Stoga naši prioriteti su :

1. Stabilna država u svim uslovima

Da bi bila stabilna, mora biti pravna država, u kojoj su zakoni isti za sve, a osnovne ljudske potrebe zadovoljene (za zdavom hranom, vodom,vazduhom, za zdravljem i zdravom životnom sredinom)

Da bi bila stabilna ljudi u njoj moraju osjećati sigurnost, pa država mora obezbijediti: sigurnost doma, sigurnost porodice i djeteta, sigurnost obrazovanja i zaposlenja i sve ljudske slobode i prava.

Da bi bila stabilna mora postojati potpuna energetska nezavisnost, sa postepenim prelaskom na obnovljive izvore energije.

2. Trajna održivost ekonomije u svim uslovima

Možemo izvoziti samo ono čega imamo u neograničenim količinama ili što je obnovljivo i to prerađeno u finalni i proizvod visokog kvaliteta( elektična energija, voda, kamen-građevinski materijali, znanje- IT tehnologije, usluge ).
Svi osnovni poljoprivredni proizvodi važni za život moraju se proizvoditi u dovoljnoj količini za naše tržište i moraju biti proizvedeni po najvećim ekološkim standardima kojima će biti zaštićeni od nelojalnog uvoza.
Konstantno unapređenje i racionalizacija saobraćajne infrastrukture kako bi se troškovi ekonomije sveli na najmanju moguću mjeru.

3. Ostvarenje čovjeka kao bića

Stvaranjem ovakve države koja obezbeđuje sve osnovne ljudske potrebe, slobodu, prava i sigurnost, stvoriće se uslovi da čovjek počne da osijeća da pripada toj državi, da voli svoju domovinu, koja mu pruža mogućnost da ostvari uspjeh- porodični, poslovni i svaki drugi.
U takvoj državi samopuzdanje čovjeka i vjera u sopstvene i kolektivne sposobnosti će konstantno rasti, tako da će se stalno unapređivati obrazovanje, kultura, moral i duhovnost čime će se omogućiti da svaki čovjek razvije sve svoje potencijale i kreativnost.

Sve navedeno će uzrokovati sazrijevanje čovjeka kao bića, uzdizanja svijesti i njegovu potpunu samoaktuelizaciju i postizanje istinske sreće, čime ćemo dobiti sistem koji je izgrađen po mjeri čovjeka i za čovjeka, a u čijem centru nije novac već čovjek i njegova dobrobit.

Kako se svi ovi faktori međusobno jako prožimaju i jedni na druge jako utiču, biće obrađeni u svim oblastima programa urpavo na takav način kako bi se ostvarila potpuna sinergija svih principa.

POLITIČKI SISTEM I USTAVNO UREĐENJE

Trenutno stanje : zarobljena država

nažalost živimo u državi, u kojoj samo na papiru postoji demokratija. U realnosti smo predpolitičko društvo, u kome demokratija ne postoji. Svi politički subjekti se deklarativno zalažu za demokratiju, ali su suštinski protivnici demokratije.

Elite

„Elite“ preziru narod, smatraju da je narod glup, neobrazovan, nezreo i da mu nikada ne treba dozvoliti da donosi važne odluke. Ove lažne elite i pretendenti na monopol u donošenju odluka, zaboravljaju da je za adekvatno donošenje istih, najvažniji faktor elementarno poštenje (koje njima često nedostaje).

Faktori od zanačaja za donošenje dobre odluke

Prvi faktor : Elementarno poštenje

Nepristrasna porota – grupa građana različitog porijekla , obrazovanja, inteligencije, političke i svake druge pripadnosti, koji nemaju direktnog interesa iz odluke koju će donijeti. Nemanje direktnog interesa stvara prvi i najvažniji uslov za donošenje dobre odluke, a to je Elementarno Poštenje.

Drugi faktor : Vrijednost čovjeka kao bića.

Bez obzira na čovjekovu pripadnost ( rasnu, vjersku, nacionalnu i bilo koju drugu): čovjek vrijedi zato što je ČOVJEK. Bez obrzira na njegovu inteligenciju, ako je ona u okvirima normalih vrijednosti, čovjek je u stanju da razumije problem, ako mu se problem adekvatno objasni i približi.

Treći faktor : Društveni dijalog

To što porota nema znanje o konkretnom problemu ne predstavlja problem. Stručnjaci/eksperti dvije suprotstavljenje strane, kroz dijalog , iznose argumente i približavaju problem „običnom“ čovjeku . Ovdje imamo treći važan elemet koji elitisti prenebregavaju a to je Društveni Dijalog.

Neko će reći pa sve navedeno imamo u našoj parlametarnoj demokratiji.

Imamo narod kao porotu , imamo političke stranke kao eksperte, imamo društveni dijalog između političkih subjekata, čak imamo nezavisne medije i civilni sektor kao moderatore tog dijaloga.

Međutim u svakoj od ovih premisa, imamo brojne probleme. Analiza svih problema bi daleko prevazilazila okvire ovog teksta, pa ćemo se pozabaviti jednim problemom, iako i drugi nijesu ništa manje važni.

Stranke – lažni eksperti i zarobljena volja

Prethodnom kratkom analizom „elita“ i analizom načina donošenja dobre odluke, zaključili smo da „elite“ ne mogu biti donosioci dobrih odluka.

Zašto smo zarobljena država:

Politčke stranke u ovom obliku organizacije, koji je namjerno zaostao na nivou devetnaestog vijeka, zarobljavaju volju i članova i birača, a korišćenjem modernih metoda manipulacije 21 vijeka obmanjuju ih i stvaraju iluziju da se građanin nešto pita.

U realnosti ne postoji nikakav način da član neke partije utiče svojom voljom na svoje predstavnike, niti na politku stranke.

Kongres kao izvor problema

Upravo ovaj primitivan način organizacije je veliki kamen spoticanja. Jer u modernom dobu gdje se stvari intenzivno i brzo mijenjaju, gdje se političke elite na dnevnom nivou otuđuju od programa i od članstva, mora da se čeka četiri godine da bi se nešto promijenilo na kongresu ili na parlamentarnim izborima . Do tada političari uništavaju i stranku i državu.

No lijepo bi bilo da se i tada može nešto promijeniti. Međutim volja obično ostaje zarobljena i nakon 4 godine: Na kongresu predsjednik dovede podobne delegate koji potvrde njemu mandat (iako nema podršku većine) i potvrde programske ciljeve koji mogu biti bolesna vizija jednog čovjeka. Dovoljno je 1000 poslušnika na kongresu da ukrade volju na još četiri godine svim ostalim članovima koji nijesu za takvu politiku ili takve metode ili takvog predsjednika.

Ostaje opcija da na parlamentarnim izborima član stranke ne glasa za svoju nego za drugu stranku. Međutim pošto su sve stranke isto organizovane.. nema puno izbora pa iako je nezadovoljan opet glasa za svoju stranku jer je ona i pored svih zloupotreba i dalje najbliža njegovim političkim stavovima ( makar deklarativno). I tako gubimo još četiri godine. Jedini način da članovi utiču na politiku stranke jeste da se iščlane iz iste. Na taj način se konstantno gubi povjerenje u politički sistem i u mogućnost ostvarenja neke bolje budućnosti. Stranke se cijepaju dijele, nezadovoljnici osnivaju nove stranke koje su iste kao i prethodne samo sa drugim liderima i tako u krug.

Sa ovakvom organizacijom političkih partija možemo da dostignemo Švajcarsku za nekih 200 godina, pod uslovom da ona stoji i ne napreduje.

Uspješne parlamentarne demokratije su i imale tih par stotina godina razvoja demokratskih sistema, taj period nije moguće preskočiti jer to nije samo razvoj sistema već i svijesti stanovništva. Međutim taj proces je moguće ubrzati.

Rješenje : „Ubrzanje vremena“ kroz direktnu demokratiju i moderne tehnologije

Ukidanjem kongresa u stankama i omogućavanje članovima stranaka da direktno glasaju na stranačkim izborima omogućilo bi se da konačno stanu zloupotrebe namještanjem podobnih delegata na kongresu.

Time bi se postiglo nekoliko ciljeva :

Konačno rukovodioci stranaka kao i program bi bili izraz volje većine članova stranke a ne volje neke kvazi elite.
Omogućilo bi se reagovanje u realnom vremenu (odmah) na sve probleme i izazove modernog društva a ne nakon četiri godine .
Otuđenje lidera i kadrova stranke bi se kažnjavalo odmah a ne tek na parlamentarnim izborima.
U okviru stranke bi se otvorio unutarstranački dijalog i takmičenje tako da bi najbolji a ne najpodobniji mogli da dođu do izražaja.
Ideje i inicijative bi počele da dolaze odozdo od članstva a ne kao do sada odozgo od neke otuđene kvazi elite.
Stranke bi se transformisle od pokreta pokornih lideru-kvazi stručnjaku za sve , u otvorne pokrete slobodnih ljudi i stvatrnih stručnjaka.
Prestalo bi neprekidno dijeljenje stranaka, ljudi bi se počeli boriti za svoju ideju u stranci prezentacijom ideje članstvu u direktnom kontaktu i dobijali bi podršku za istu od samog članstva
Otvorene liste bi tek tada dobile smisao jer bi članovi kao i birači već bili upoznati sa ljudima za koje glasaju kroz otvoreni dijalog i prezentaciju njihovih idjea i stavova.
Građani bi se osjećali uvaženi, da njihov glas stvarno ima značaja a time bi počeli i više da razmišljaju, da shvataju i preuzimaju odovornost za svoje postupke.
Društvo bi postajalo sve zrelije i ubrzano bi se razvijala svijest, odgovornost, moral, nauka, ekonomija i svi drugi aspekti društva.

Ovim i brojnim drugim rezultatima primjene direktne demokratije bi se ubrzalo vrijeme potrebno za postizanje razvijenosti na nivou današnje Švajcarske.

Stoga mi u nešem programu i u statutarnim rejšenjima želimo da eliminišemo ove probleme, kako bismo organizacijom naše stranke omogućili direktna pristup građanima u stranačkom životu i odlučivanju, čime bismo dali dobar primjer ostalim političkim subjektima da uđu u sopstvenu transformaciju kako bi se omogućilo postizanje svih navedenih ciljeva.

Otvorene liste

Trenutno Crna Gora nema narodnu skupštinu već skupštinu zasnovanu na korupciji biračkog prava, jer narod-građani biraju nametnute izborne liste. Predsjednici parija na osnovu statutarnih ovlašćenja daju saglasnost na redosled kandidata na listi. Prvo mjesto rezervišu uvijek za sebe a drugo,treće… rezervišu za njemu najposlušnije članove parije. Personalni sastav buduće korumpirane skupštine u Crnoj Gori poznat je mjesec dana prije dana određenog za glasanje, danom objavljivanja izbornih listi.

Nažalost danas je politika u Crnoj Gori određena samo za one koji su spremni na ovaj vid korupcije. Prvi na listi dobijaju mandate ostali prihvataju da budu u donjem dijelu liste iako znaju da ni teoretski ne mogu dobiti mandat zato što im se obeća neka druga privilegija, posao, kredit, plaža, šuma itd.

Istinska Demokratska država može biti samo uz vladavinu naroda, običnih ljudi, građana sa pravom glasa, koji su jedini vlasnici Crne Gore. Zato je potrebno da se predstavnici građana biraju neposredno – direktno po imenu i prezimenu i da za poslanike u narodnoj skuštini budu izabrani građani koji lično dobiju najviše glasova na izborima. Smatramo da otvorene liste u kombinaciji sa podjelom vlasti na tri politička nivoa mogu da riješe navedeni problem

Vlast na tri politička nivoa

Dosadašne uređenje političkog sistema u Crnoj Gori pokazalo je brojne mane, prevenstveno malu mogućnost da građani direktno utiču na političke procese. Političke elite se otuđuju od građana i umjesto da budu izvršioci volje građana, oni se pojavljuju kao kreatori, manipulatori i uzurpatori.

Da bi se ti problemi prevazišli, a moć vratila građanima, predlažemo potpunu promjenu političkog sistema u državi:

Vlast teba biti podijeljena na tri nivoa : na nivo države Crne Gore, na nivo Župe/regiona/kantona i na nivo opštine. Organizacija vlasti na državnom nivou određena je republičkim Ustavom u kom trebaju da se unesu sve odgovarajuće izmjene po uzoru na ustav Švacarske, kako bi omogućio razdvajanje vlasti na tri nivoa i potpunu decentralizaciju, i prebacivanje težišta moći sa političara na građane.

Džavni nivo vlasti

Vrhovni organ zakonodavne vlasti u državi je Skupština Crne Gore, koju bi činila dva vijeća:

Nacionalno Vijeće, koje predstavlja sve građane Crne Gore i bira se proporcionalno broju stanovnika u pet izbornih jedinica/regija, svaka izborna jedinica bi brojala oko 100 000 birača. Region1-StaroHercegovački 116 355 birača -17 poslanika, Region2-Crnogorsko-primorski 114 574 birača -16 poslanika, Region3-Skadarski 114 879 birača-16 poslanika, Region4-Morački 94 277 birača -16 poslanika, Region5-Limski 99.242 birača birača -16 poslanika; Čine Skupštinu od 81 poslanika.

Senat u koje kantoni šalju svoje predstavnike – svaki kanton bira dva predstavnika direktnim izborima. Potrebno je odrediti adekvatan broj kantona i njihove teritorijalne cjeline kako bi se uvažio istorijski kontinuitet, tradicija, kultura i td. a da ne dođe do getoizacije određenih etničkih grupa. Naš predlog je sladeći : 1. Bokokotorska županija/kanton, 2. Primorska županija/kanton, 3. Zetska županija/kanton, 4. Knjaževina Crna Gora, 5. Nikšićka županija/kanton 6. Pivskodrobnjačka županija/kanton 7. Limskomoračka županija/kanton 8. Beranskorožajska županija/kanton 9. Pljevaljskobjelopoljska županija/kanton

Županijski/Kantonalni nivo vlasti

Organizaciju vlasti na županijskom/kantonalnom nivou određuju svojim ustavima sami županije/ kantoni. Da bi ustav županije/ kantona stupio na snagu njega mora da odobri Skupština Crne Gore, a ona će to uraditi ako kantonalni ustav ispunjava dva osnovna uslova:

ako ne protivreči Ustavu Crne Gore i zakonima
ako su ga građani županije/kantona odobrili na referendumu

Način izbora županijskog/kantonalnog parlamenta se određuje ustavom kantona i može se razlikovati. Svaki kanton ima izvršni organ, koji se zove Županijsko/Župsko vijeće a koga u svim kantonima biraju neposredno građani. U organizaciji sudova na kantonalnom nivou postoje razlike. Sudije negdje biraju građani, a negde Kantonalni parlament.

Džavnim ustavom mora biti izvršena i raspodela nadležnosti između države i kantona. Treba biti relativno mali broj isključivih nadležnosti jednog ili drugog nivoa vlasti, one treba da su uglavnom mešovite ili zajedničke, pri čemu država preuzima one zadatke koji zahtevaju jedinstveno regulisanje, a županije dopunjuju svojim zakonima odredbe državnih zakona. Pretežniju nadležnost Džava treba da ima u oblasti spoljnje politike, odbrane, monetarnog i deviznog sistema, carina, zdravstva , a kantoni u prosveti, kulturi,sportu, poljoprivredi.

Ovakvom podjelom vlasti između države i županija smatramo da bi se spriječila getoizacija određenih etničkih i vjerskih grupa , tako što bi građani bez obrzira na etničku pripadnost osijećali teritorijalnu pripadnost toj županiji i zahtijevali njen intenzivniji razvoj kao izraz zajedničkog interesa svih žitelja te oblasti.

Loklni nivo vlasti

Organizacija lokalne samouprave je, u nadležnosti kantona, pa osim što postoji razlika u obimu nadležnosti koju kantoni delegiraju opštinama, različiti su i sistemi organizacije vlasti na lokalnom nivou, mada je svuda opština osnovna i jedina jedinica lokalne samouprave. Primjer Švajcarske: (Danas u Švajcarskoj ima oko 2900 opština,što praktično znači da svako naselje predstavlja posebnu opštinu. U

četiri petine opština najviši organ vlasti je Opštinska skupština (Gemeindeversammlung) koju čine svi glasači (punoletni građani sa pravom glasa), dok u jednoj petini opština (opštine sa većim brojem stanovnika) građani biraju predstavničko telo – Veliko opštinsko veće (grosser Gemeinderat). Kantoni sprovode nadzor nad opštinama, mogu da raspuštaju opštinske organe vlasti, uvode prinudnu upravu, izdaju naloge, vrše inspekcije. Od opštinskog, preko kantonalnog, do saveznog nivoa vlasti, ceo sistem prožimaju institucije inicijative i referenduma. Ove dvije forme neposredne demokratije omogućavaju građanima učešće ne samo u poslovima lokalne zajednice, već i u zakonodavnim i ustavnim pitanjima

kantona i federalne države. Istovremeno, referendum i inicijativa su i mehanizmi putem kojih građani mogu da spreče prenošenje nadležnosti na viši nivo vlasti. Građani neposredno utiču na odluke svojih predstavnika u organima vlasti a jedna od posledica te činjenice je i smanjeni značaj izbora.

Inicijativa i referendum

Istinska demokratska partija, osim zalaganja za jednako i neposredno biračko pravo u skladu sa Ustavom Crne Gore, zalagaće se i da građani ostvaruju vlast direktno na referendumu, u skladu sa članom 2 Ustava CG, izjašnjavajući se u vezi svih pitanja o kojima odlučuje i Skupština Crne Gore. Direktnim izjašnjavanjem na referendumu građani mogu izmijeniti sve odluke Skupštine i sam Ustav Crne Gore. Do sada, od svih parija u Crnoj Gori nijedna se nije založila i javno iznijela stav da će preuzeti sve zakonske mogućnosti kako bi se u Crnoj Gori usvojio opšti Zakon po referendumu, kojim bi bila propisana procedura za pokretanje referendumskog izjašnjavanja građana bilo kojeg pitanja za koje smatraju da im je bitno.

Vrijeme u Crnoj Gori pamtiće se i po periodu prije osnivanja istinske demokratske parije i periodu nakon osnivanja istinske demokratske partije, koja građanina vidi kao istinskog vlastodršca Crne Gore a ne kao potvrdu legitimnosti korumpirane Skupštine.

Inicijativa i referendum su oblici neposredne demokratije u širem smislu, ili oblici poluposredne demokratije. Inicijativa se svodi na predlaganje odluka a referendum na njihovo usvajanje.

Primjer- U Švajcarskoj se inicijativa i referendum primenjuju na nivo opštine, kantona i savezne države.

Apsolutno nikakva ograničenja ne postoje povodom prava na referendum u pogledu materije, osim što je za određena pitanja referendum obavezan a za druga fakultativan. U pogledu inicijative grđana situacija je malo drugačija. Naime, na saveznom nivou građani mogu predlagati promene saveznog ustava, ali ne i promene ili donošenje saveznih zakona. U određenom broju kantona, međutim, građani imaju pravo i na inicijativu u pogledu kantonalnih zakona. Sto hiljada građana Švajcarske ima pravo da pokrene inicijativu za delimičnu ili potpunu promenu ustava. Svaka inicijativa za promenu ustava, koja može poteći i od Savezne skupštine, iznosi se na referendum građana i kantona, pri čemu se rezultat glasanja građana u određenom kantonu računa i kao glas tog kantona.

Inicijativa treba da očuva jedinstvo forme i materije postojećeg ustavnog teksta (inicijativa za delimičnu promenu ustava) i ne sme da prekrši dredbe međunarodnog prava (inicijativa za delimičnu i inicijativa za potpunu promenu ustava), inače je Savezna skupština može proglasiti

potpuno ili delimično nevažećom. Konačnu odluku o inicijativi, međutim, daju građani i kantoni. Savezna skupština u svakom slučaju preporučuje prihvatanje ili odbijanje inicijative, a za inicijativu sa kojom se ne slaže može da ponudi svoj alternativni predlog. U tom slučaju, oba predloga se iznose na glasanje građana i kantona. Glasa se istovremeno i o inicijativi građana i o skupštinskom protiv predlogu. Glasači mogu da odobre oba predloga i pritom navedu kom predlogu daju prvenstvo, ali ukoliko jedan predlog dobije više glasova građana a drugi kantona, nijedan ne stupa na snagu. Inicijativa za delimičnu reviziju može da bude u obliku opšteg zahteva za djelimičnu promenu ustava ili u vidu gotovog nacrta delimične revizije. Za inicijativu u formi opšteg zahteva Savezna skupština izrađuje konkretan nacrt. Čak i kad se ne slaže sa inicijativom Savezna skupština je mora izneti na glasanje, u ovom slučaju, samo građana. Ako narod odluči da prihvati inicijativu u formi opšteg zahteva, Savezna skupština je dužna da izradi nacrt inicijative. Osim pitanja promene ustava obaveznom referendumu građana i kantona podležu i pitanja priključenja međunarodnim organizacijama za kolektivnu bezbednost kao i nadnacionalnim zajednicama. Na obavezni referendum građana iznosi se i pitanje da li da se potpuna revizija saveznog ustava uopšte sprovodi, u slučaju kad je inicijativu za potpunu reviziju ustava predlažilo jedno skupštinsko veće, dok se drugo veće sa pokretanjem inicijative za potpunu reviziju ustava ne slaže.

Pravna država

Sudstvo i tužilaštvo

Potrebna je potpuna reforma i sudstva i tužilaštva. Uspostavljanje jasnih i transparentnih kriterijuma za napredovanje. Uspostavljanje bodovnog rangiranja težine predmeta kao i evaluacije uspješnosti rada, od kojih će zavisiti i plate sudijama i tužiocima kao i mogućnost daljeg napredovanja. Od posebnog je značaja uvođenje potpune elektronske evidencije i otvorene statistike za svakog sudiju i tužioca kako bi građani imali uvid u uspješnost rada sudova i svakog sudije posebno.

Lustracija

Kako bi pravna država zaživjela potrebno je iz politke, sudstva, tužilaštva i državne uprave i preduzeća otkloniti na duži niz godina sve ljude koji su svojim djelovanjem ili nedjelovanjem ugrozili duštveni interes.

Zakon o porijeklu imovine i ekstraprofitu

Od devedesetih godina prošlog vijeka krenula je pljačka društvene imovine i njeno pretakanje u privatne džepove povlašćenih tajkuna. Nakon sticanaj ogromne količine novca kod tajkuna se pojavila težnja da taj nelegalno zarađeni novac zadrže po svaku cijenu, stoga je njihov upliv u politički život sve primjetniji. Na nelagalan način finansiraju brojne političare, političke stranke, medije i nvo preko kojih pokušavaju da ostvare i političku moć kako bi zadržali svoj nelegalno stečeni kapital. Stoga je zakon o porijeklu imovine i oporezovanju ekstraprofita neophodan da bi Crna Gora krenula putem dalje demokratizacije i ka stvaranju pravednijeg društva jednakih šansi.

Zakon o finansiranju političkih partija, nvo i medija

Iako je trenutnim zakonom o političkim partijama zabranjeno njihovo finansiranje iz inostranstva, veoma često se dešava da se zakon zaobilazi i da dolaze velike količine novca iz različitih stranih centara moći koje bivaju uplaćene preko fiktivnih uplata fizičkih lica na račune političkih partija ili se novac direktno bez evidencije dijeli političkim aktivistima. Na taj način se omogućava direktan uticaj kako stranih sila tako i kriminala na političke procese u Crnoj Gori. Ako želimo da Crna Gora izraste u stvarno nezavisnu državu, državu socijalne pravde u kojoj građani odlučuju a ne paradržavni centri moći, potrebno je donijeti više zakonskih rješenja kojima bi se dosadašnja praksa ovakvog protivzakonitog uticaja obustavila.

– Potrebno je gotovinski novac u opticaju svesti na najmanju moguću mjeru , kako bi se moglo ući u trag svim novčanim tokovima.

– Zabraniti gotovinske donacije političkim partijama.

– Smanjiti iznos koji fizičko lice može uplatiti političkoj organizaciji na visinu njegove proseječne mjesečene plate

– Smanjiti izos koji pravno lice može da uplati političkoj organizaciji na visinu dvije prosječen plate .

– Obavezati zakonom političke partije da 50% novca za kampanju moraju utrošiti isključivo kroz društveno koristan rad

Na taj način bi se spriječio protiv pravni uticaj paradržavnih centara moći na političke procese, građanin i njegovi interesi bi izašli u prvi plan, a nakon političkih kampanja ostalo bi i nešto korisno za društvo (uređene javne površine, igrališta, dvorišta itd.)

Depolitizacija

Ako želimo da imamo kvalitetnu državu sa ozbiljnim institucijama, institucije se moraju osloboditi svakog uticaja politike. Potrebno je izvršiti potpunu depolitizaciju cjelokupne državne uprave. Stoga moramo izgraditi jasan i transparentan sistem bodovanja i rangiranja za sva radna mjesta. Ne smije postojati nikakav oblik diskrecionog prava jer je to izvor diskriminacije i svakog oblika korupcije, koji dugoročno urušavaju državu i sve institucije i dovode do vladavine najgorih.

Ako želimo da Crna Gora bude država koja ima budućnost, ako želimo da nam iz nje ne bježe najbolji, moramo napraviti radikalan otklon od dosadašnjeg upravljanja dražavom.

Postojeće nepravde se ne mogu otklanjati novim nepravdama i novim kršenjima zakona. Mora se prestati sa praksom partijskog zapošljavanja. Pošteni konkursi na kojima po jasnim i mjerljivim kriterijumima sigurno pobjeđuju najbolji i najkvalifikovaniji, mora postati temelj buduće vladavine.

Ukoliko to ne uradimo čeka nas nastavak propadanja u urušavanja i institucija i države.

Da bi konkurs bio pravedan i zakonit potrebni su:

1. jasni pravilnik o rangiranju kandidata – kojim se filtriraju najbolji kadrovi za datu funkciju

2. Jasan i transparentan način bodovanja predviđen pravilnikom – kojim će se omogućiti svim kandidatima da se eventualno žale u koliko smatraju da njihove kvalifikacije nijsu pravilno bodovane.

3. Formiranje komisije koja će na osnovu pravilnika o bodovanju sastaviti rang listu kandidata

Ovakvim konkursom ne samo da bi se isfiltrirali i odabrali najbolji kandidati već bi se u prerspektivi među zainteresovnaima razvilo takmičenje u stručnosti. Odnosno ljudi bi shvatili da ulažući u sebe u svoje znanje bolje mogu da napreduju pa biste na taj način motivisali kadrove da se takmiče u sticanju dodatnih znanja i kvalifikacija koje će im omogućiti bolje rangiranje.

Ukoliko konkurs bude samo forme radi a suštinski se bude zasnivao na diskrecionom pravu ministra, direktora i drugih funkcionera da odluči o kvalitetu kadra – onda je jasno da se nije odsupilo od dosadašnje prakse i time će se urušiti šansu Crne Gore da krene jednim boljim i zdravijim putem. Takvim manirom umjesto takmičenja u znanju stimulisaćete takmičenje u poltronstvu, jer će ljudi shvatiti da samo učlanjenje u političke partije i sluganstvo u njima može da ih preporuči za neku funkciju u državi.

U koliko se ovaj manir izbora politički istrgovanih rješenja ne prekine, postoji opasnost da svaka naredna vlast kaže isto: “Još samo ovaj put.” Čime bi se ukinula svaka perspektiva da u nekom razumnom vremenu postanemo uređeno društvo.

Smatramo da u koliko se stvarno želi napredak i poštovanje zakona, u ocjenjivanju kandidata ne smije postojati nikakve političke i lične obojenosti, a kamoli diskrecionog prava, već jasni kriterijumi i potpuna nepistrasnost kojima će biti izdvojeni najbolji a ne najpodobniji.

Stoga se programski obavezujemo na potpunu depolitizaciju državne urpave do nivoa ministra. Isključivo ministri mogu biti političari, svi ostali moraju biti profesionalci u svom poslu, najbolji izabrani na slobodnim konkursima.

Racionalizacija

Višak državne administracije u Crnoj Gori je višedecenijski problem za koji se još uvjek ne nazire rešenje. Evropska komisija je prethodnih godina u svojim izvještajima više puta naglašavala problem preglomazne I neefikasne državne administracije. Strategije reforme javne uprave u proteklih dvadeset godina nisu dale rezultate. Nije došlo do smanjenja zaposlenih u javnom sektoru , taj broj se čak I povećao.

Iz ministarstva javne uprave, digitalnog društva I medija, sopšteno je da je broj zaposlenih u državnoj upravi krajem 2020. godine bio za 8% veći nego 2017. i iznosio je 42193 zaposlenih.

Nova vlada je uspjela da sa 22 ministarstva taj boj smanji na 12. Umjesto da se dodatno smanji broj ministarstava I smanji broj zaposlenih, ponovo se predlaže povratak na 18 ministarstava. Partije su zauzele mjesta po “dubini”, a preopterećenu administraciju su dodatno opteretile svojim partijskim kadrovima. Ni to nije bilo dovoljno. Partije žele još funkcija. Prema nekim procjenama troškovi bruto plata naše administracije na godišnjem nivou su preko 400 miliona eura.

Švajcarska , država koja ima vise od 8 miliona stanovnika I teritorijalno je tri puta veća od Crne Gore , ima sedam ministara, predsjednika I kancelara. U njenoj administraciji je zaposleno 38 000 lica. Ako je Švajcarskoj dovoljno 7 ministara i 38 000 službenika , zašto Crnoj Gori ne bi bilo dovoljno takođe 7 ministara i manje od 20 000 službenika? Zašto se to ne bi moglo regulisati ustavom kako se to ne bi mijenjalo svakom promjenom vlasti?

Nedostaje političke volje da se riješi ovaj ozbiljan problem. Rješavanje viška zaposlenih i optimizaciju državne uprave koja je neophodna neće da pokrene nijedna politička partija jer državu očigledno vide kao plijen i sredstvo za zapošljavanje svojih članova i na taj način za jačanje stranačke baze.

Stoga se mi programski obavezujemo da ćemo se boriti za donošenje zakona o Vladi kojim bi se preciziralo da Vlada ima 7 ministarstava. Jasno bi se precizirao broj direktorata, službi i agencija pod svakim ministarstvom pri čemu bi se zvršila značajna racionalizacija i optimizacija. Jasno bi se razdvojile nadležnosti, i pricizirala ovlašćenja,procedure, dužnosti, odgovornosti i jasne kazne za sve oblike zloupotreba.

Kaznena politika

Veoma blaga kaznena politika, zatvori bez ozbiljne kontrole koji više liče na univirzitete za kriminal nego na kaznene ustanove uslovili su stalan porast kriminaliteta u našem društvu. Nemanje posla i perspective sve veći broj građana okreće ka nelegalinim aktivnostima, a uz lošu kaznenu politiku računica je jasna da je criminal najlakši i najbezbjedniji put da se dođe do velikih materijalnih sretstava i da se izađe iz začaranog kruga siromaštva.

Da bi se takvo stanje promijenilo upravo smo i osmilili program čiji svi djelovi trebaju sinergistički da djeluju na popravljanje ekonomske situacije u zemlji, vraćanje perspective da se na pošten način mogu zaraditi sredstva za pristojan život. No to svako neće biti dovoljan uslov da se kriminal kao lak način sticanja zarade prekine ili da se zančajno smanji. Da bi do toga došlo potrebno je višestruko postrožiti kaznenu politiku za sva krivična djela. Kako bi se preokrenuo trend u kome criminal ugrožava postojanje države adekvatnim kaznenim mjerama namjeravamo da ga upregnemo kao dodati faktor sinergije za stvaranje ubrzanog razvoja države.

Stoga predlažemo :

1. Izgradnju modernih zatvorskih kapaciteta na više lokacija u kojima bi zatvorenicima pomoću modernih tehonologija bio omogućen boravak bez direktnog kontakta sa zaposlenima, čime bi se korupcija u zatvoru svela na nulti nivo. Zatvorske jedinice bi bile projektovane na takvim područjima in a takav način da nakon smanjenja kriminaliteta za nekih očekivanih 20 godina mogu da se prenamjenuju za hotele, muzeje, fabrike ili u neku drugu sfrhu.

2. Dvostruko povećanje svih kaznenih politika, a samo u slučaju primjernog vladanja i rehabilitacije kroz dobrovoljan rad (na platažama, putnim pravcima, tunelima, građevinama itd.) moguće bi bilo skraćenje kazne na prethodni nivo. Na taj način bi se kažnjenici osposobljavali za realan posao, sticali bi znanja i vještine koje bi im omogućile lakšu integraciju u zajednicu nakon odsluženja kazne, a cijelo vrijeme služenja kazne umjesto da se usavrsavaju u kriminalu o trušku države, bili bi zamajac razvoja poljoprivrede i putne infrastrukture.

Dobrovoljni rad

Kako bi država što prije profukcionilsala na pravi način, i kako bi se što brže razvila potrebno je konstantno vriti promociju i stimulaciju volonterskog rada u svim oblastima a naročito u onim koje su od prioritetnog značaja. Potrebno je oformiti volonterske brigade u koje bi bili primani nezaposleni, pri čemu bi im bio obezbijeđen smještaj i hrana. Svi oni koji bi u svojoj biografiji imali godinu ili više dana marljivog volonterskog rada imali bi dodatne poene na javnim konkursima i prednost na birou rada.

Potrebno je uspostaviti dodatne stimulacije u vidu nagrada(novčana sretststva, ljetovanja, zimovanja i td) za najbolje volontere. Time bi se dodatno stimulisao volonterizam, nezaposleni bi sticali nova iskustva i znanja a država i društvo bi imalo višestruke koristi.

Uvođenje redovnog vojnog roka

Crna Gora kroz svoju istoriju iako mala je bila prepoznata kao slobodarska država. Vojna tradicija, čojstvo i junaštvo postali su dio narodnog identiteta i folklora. Naglim ukidanjem obaveznog vojnog roka ne samo da je narušena viševjekovna tradicija, već je došlo do slabljenja društvene kohezije, osjećaja pripadnosti jednoj cjelini, kao i do slabljenja discipline kod mladih ljudi i usporavanja njihovog sazrijevanja. Mladi se sve kasnije osamostaljuju od roditelja, dugo od njih zavise i sve teže pronalaze posao. Međutim viševjekovno stvaran militaristički mentalitet nije ukinut ukidanjem vojnog roka, već je kulminirao u kriminalnim aktivnostima.

Zbog svega navedenog zalažemo se za vraćanje obaveznog vojnog roka i za muškarce i za žene od minimum šest mjeseci, a za one koji ne žele da obave vojni rok kao mogućnost izbora da bude volonterski rad u minimum dvostruko dužem trajanju. Za one građane koji bez opravdanog razloga ne žele ni vojni rok ni volonterski rad predvidjeti zatvorske kazne od četiri godine.

EKOLOGIJA

Zaštita prirode i rječnih tokova uz pozitivne implikacije na privredni oporavak

Već dugi niz godina svjedoci smo jedne velike nebrige o životnoj sredini, uz bespoštedno uništavanje najvećeg resursa koje Crna Gora posjeduje.

Iako je Crna Gora bogata rječnim tokovima, pogodnim za energetsku ekspataciju, turističku i privrednu valorizaciju, po tom pitanju ništa nije učinjeno. Rječni tokovi su izloženi nemilosrdnim eksploatatorima, koji ne poštuju nikakve norme, a uz plaćanje gotovo nepostojećih koncesija a besomučno eksplatišu šume i vodene tokove urušavajući razvojene potencijale države u cilju ličnog bogaćenja.

Zadnjih godina je aktuelno uništavanje rječnih tokova izgradnjom mini-hidroelektrana iz kojih smo obavezni da kupujemo struju po daleko skupljim cijenama od tržišnih- čime su prekršeni brojni članovi ustava i zakona Crne Gore. Takvo bezakonje se mora odmah prekinuti i svi počinioci kazniti, ugovori raskinuti, i zaplijeniti imovinu svih koji su svjesno učestvovali u kršenju ustava i zakona ovakvim korupcionaškim ugovorima.

Eksplatacijom šljunaka iz rječnih tokova, uz minimalne koncesije ili bez njih, trajno uništavaju vodotokove . Vrlo često isti taj šljunak koji su besplatno dobili od države ponovo prodaju državi i građanima u vidu asfalta i drugih infrastrukturnih projekata koje dobijaju svojim povlašćenim položajem.

Na ovaj način se stvara direktna šteta, mjerena stotinama miliona evra koji se bukvalno otimaju od građana i još stotinama miliona koji će biti potrebni za sanaciju devastiranih rječnih korita. Još veća indirektan šteta nastaje zbog trajnog gubitka mogućnosti adekvatne valorizacije (energetske, privredne i turističke). Veličina ove štete se ne može ni procijeniti zbog njenih dalekosežnih negativnih reperkusija na veliki broj razvojnih oblasti.

Ukoliko se brzo ne stane na kraj ovakvoj devastatorskoj politci, razvojne šanse Crne Gore kao moderne ekološke države će biti trajno izgubljene.

Zaštita prirode, šuma, rječnih tokova itd, u koliko se primijeni na adekvatan način može da ima veoma pozitivne direktne implikacije na privredni oporavak. Indirektne implikacije su još veće, jer se otvaraju mogućnost dalje energetske, privredne i turističke valorizacije istih. To se može postići kroz nekolike jednostavne mjere:

Potpuna zabrana gradnje mini hidroelektrana, i obustavljanje gradnje započetih, uz obavezu da se prirodna sredina vrati u početno stanje uz kompletnu sanaciju.
Povećane koncesija na eksplotaciju šuma , naročito zabrana izvoza sirove građe. Stimulacija prerade drveta.
Podizanjem koncesija na eksplataciju šljunka u područjima rječnih tokova do nivoa neisplativosti bi trajno zaštitili jedan od osnovnih resursa Crne Gore. ( cijena šljunka iz rječnih tokova bi sa 15 e po kubnom metru porasla na 50-100)
Ukidanje koncesija i oslobađanje od svih dažbina ekspataciju kamena na planski predviđenim područjima ( dionice brzih cesti , autoputeva, željezničkih pravaca , solarnih elektrana na južnim padinama planina i drugih infrastrukturnih projekata predviđenih dugoročnim razvojnim planom).

Na ovaj jednostavan način bi država kao regulator preusmjerila preduzetnike željne zarade sa stihijskog i rušilačkog na racionalno eksplatisanje ovog važnog prirodnog resursa. Ne samo da bi time zaštitili rječne tokove, šume i životnu sredinu već bi ovakvom ekspatacijom po projektnoj dokumentaciji vrlo brzo dobili:

besplatno izrađenu infrastrukturu za sve putne pravce kao i za druge projekte ( vještačke akumulacije, solarne elektrane i td.)
cijena kubnog metra šljunka (zbog subvencija nastalih ukidanjem poreskih opterećenja) bi se veoma brzo spustila sa 15 e na 5-7e po kubnom metru, što bi za posledicu imalo pad cijena svih proizvoda na bazi šljunka. (asfalta, betonskih blokova itd.)
Ovako niske cijene bi pospiješile gradnju planiranih stambenih jedinica ( obrađeno u dijelu o pokretanju malog biznisa) i za cijenu manju i od 300€ po kvadratnom metru- što bi dodatno omogućilo viškove stanovništvu i kreditnu sposobnost za pokretanje malog i srednjeg biznisa
Niska cijena omogućila bi našu konkurentnost u izvozu šljunka i njegovih građevinskih prerađevina na regionalnom tržištu, što bi ubrzo bilo dodatno osnaženo posljedičnim razvojem jeftinog transporta ( planirani željeznički saobraćajni pravci ka Sarajevu i drugim centrima)

Zaštita šuma nelegalne sječe , od požara i rječnih tokova od zagađenja

Pošumljavanje, poribljavanje i obnova lovišta

GRAĐEVINARSTVO kao pokretač ekonomije

U današnjoj Crnoj Gori , većina stanovništva je zarobljena u trci za pukim preživljavanjem. Sva mjesečna primanja se daju samo za osnovne stvari prevashodno za hranu. Manji broj ljudi sa većim platama ( pretežno mladih, obrazovanih i „uspješnih“ koji primaju i po 1000e mjesečno, takođe su zarobljeni. U pokušaju da se odvoje od roditelja, kupuju stanove ( jednosobne ili rjeđe dvosobne ) pa im rate za stan variraju od 400 do 600e mjesečno a ostatak svojih primanja daju takođe samo za hranu.

Suštinski u Crnoj Gori niko nema višak u svojoj mjesečnoj računici. Svi jedva preživljavaju, jedina je razlika što neko jedva preživljava u stanu koji je pod hipotekom Banke ( tj u njenom vlasništvu) a neko u roditeljskom.

To znači da niko nema višak koji bi mogao uložiti u svoj privatni biznis ili tim viškom kupiti neku uslugu iz nečijeg biznisa. ( jedino je situacija još uvijek malo drugačija u Podgorici gdje stvari prividno funkcionišu zbog sjedišta administracije i ostalih buđžetskih potrošača koji beru poslednje plodove državnog zaduživanja i rasprodaje)

Iz gore navedenih razloga jedini profitabilan biznis je prodaja hrane i prodaja stanova. To svak može i vidjeti jer na mjestima nekadašnjih privrednih giganata niču urbana naselja i megamarketi.

Da li je ovakvo stanje održivo? Kome ono odgovara?

Kao što Amerikanci kažu: „Samo treba pratiti puteve novca“ , a onda ćemo doći i do onih koji profitiraju iz ovog sunovrata države i srednje klase .

Ko uvozi hranu u Crnoj Gori? Ko je prodaje u megamarketima? Ko gradi stambene objekte u Crnoj Gori? Ko je preuzeo nekoliko preživjlih preduzeća iz kataklizmatske tranzicije? Ko ima monopol na trošenje državnog novca iz kreditnih zaduženja?

Što je najgore, sav taj opljačkani novac trajno izlazi iz Crne Gore. Ovi ljudi koji drže ruku na svom srcu a drugu u džepu crnogorskih građana nemaju namjeru da ulažu taj opljačkani novac. A i zašto bi to činili? Kad ulaganjem u bilo šta u Crnoj Gori jednostavno nije moguće ostvariti profit ( zato jer građani nemaju višak sretstava mimo navedenih osnovnih potreba). Zato oni pragmatično isisavaju novac iz Crne Gore dok se Vlada nesebično zadužuje kako bi zadovoljila njihove apetite.

U ovakvoj situaciji svakom bi trebalo da je jasno da je nemoguće pokrenuti zdrav mali i srednji biznis.

Jedini način da se ovaj sunovrat zaustvi je da se država pojavi kao:

investitor u područjima u kojima privatni biznis trenutno nema interesa za ulaganja jer ne donosi očekivane prihode.
da garantuje jednake uslove za sve u poslovanju.
da mudrim mjerama natjera investitore koji su željni zarade da zarađuju ali na način koji ne ugržava javni interes i javno dobro.

U narednom dijelu ćemo ukratko pokušati da pojasnimo kako je to moguće izvesti. Sprovođenjem nekoliko mudrih i hrabrih mjera bi oslobodilo stanovništvo ropstva, i stvorili bi im viškove kojima bi omogućili pokretanje malog i srednjeg biznisa. Crna Gora kao malo tržište ne može dozvoliti monopol privatnog kapitala u oblastima koje su od životnog značaja za opstanak države i njenih građana. (naročito ne kapitala koji ne vodi računa o životnoj sredini, zdravlju građana i opštem dobru već je orjetnisan ka profitu po svaku cijenu)

Sva velika preduzeća i upravljanje resursima ( energetskim, vodenim i rudnim bogatstvom, itd) mora biti u rukama građana.
Stvaranje državnog stambenog investicionog fonda. Ovaj fond već danas u ovim uslovima bi mogao graditi stambene zgrade po cijeni od 250 e – 300e po metru kvadratnom. Takve stambene objekte bi država mogla ponuditi na tržištu po cijeni od 350 e po m2. Na taj način cijena jednosobnog stana(oko 45m) bi bila oko 15000 a dvosobnog( 70m) oko 25000e, pa bi mjesečne rate za takve stanove bile od 100e do 170e( po sadašnjim tržišnim uslovima), čime bi se građanima stvorili viškovi u mjesečnim prihodima na osnovu kojih bi mogli podići kredite za pokretanje svojih malih i srednjih preduzeća. ( uz mjere o kojima smo govorili –„ eksplatacija kamena “ te cijene stanova bi kasnije bile još i niže.

Na ovaj način bi se država pojavila kao odrednica kvaliteta za određenu cijenu! A takođe bi primorala investitore i banke da zarađuju ali da od toga imaju koristi i građani i država.

Invesitori bi i dalje imali želju da zarađuju kao i ranije, ali bi sada imali dvije opcije :

onaj koji želi da zarađuje gradnjom i prodajom stanova morao da koristi mnogo kvalitetnije materijale, i da ponudi dodatne prednosti kako bi stan prodao po dosadašnjim cijenama. Niko više ne bi mogao kao do sad, da prodaje 3000€/m2 sa pogledom na deponiju , na rupu , ili na fasadu neke zgrade kao što je to danas slučaj.
Pošto iz gradnje stanova više nije tako lako ostvariti veliki i lak profit morali bi se preorjentisati na ulaganja u turizam, poljoprivredu i izgradnju fabrika. ( što bi dodatno pokrenulo privredni razvoj zemlje – novac tajkuna bi počeo da se ulaže a ne samo da stoji na inostranim računima.)

Banke bi i dalje zarađivale isto jer bi umjesto visokih stambenih kredita davale kredite za biznis planove ( čiju bi valjanost morale da provjeravaju jer bi snosile rizik poslovanja), čime bi se izvršila stabilizacija tržišta nekretnina ( koje ne bi moglo da doživi krah zbog visokih kredita koje građani više nijesu u stanju da plaćaju , a ujedno bi se pokrenuo mali i srednji biznis)

Konačno gubljenjem monopola rizik poslovanja bi morali da preuzmu investitori i banke, a ne država i građani. Najzad bi i oni počeli da koliko toliko žive od svog a ne tuđeg rada i rizika.

Sigurnost i oslobađanje građana

Ovim mejrama bi građanima bila obezbijeđena sigurnost doma. Ovu sigurnost bi dodatno garantovali zakonskim rejšenjima, kojima bi zaštitili imovinu od oduzimanja-ako je to osnovna stambena jedinica porodice, čime bi se spriječilo davanje nenaplativih kredita i stvaranje još veće ugroženosti stanovništva.

Posebnim kategorijama stanovištva, od čijeg kvalitetnog rada u najvećoj mjeri zavisi kvalitet države profesorima, ljekarima, sudijama itd. bi u prioritetu bili izgrađeni stanovi u neposrednoj blizini radnih mjesta, čime bi se dodatno oslobodili pritiska golog preživljavanja i osnažili da rasterećeni još kvalitetnije i efikasnije obavljaju svoje radne zadatke, i da egzistencijalno rasterećeni ulažu sredstva u razvoj privatnog biznisa.

Takođe svim nezbrinutim licima potrebno je obezbijediti osnovi socijalni smještaj i adekvatnu socijalnu zaštitu, evetntualno liječenje i rehabilitaciju, kako bi ubrzo te deprivirane kategorije stanoviništva postale radno sposobne i ravnopravne sa ostalim građanima.

Urbanizacija , uređenje grada, zelenih površina i stimulacija neiskorišćenih potencijala.

—–urediti—-

Reorganizacija naplate poreza . Utvrđivanje tačnih posjedovnih i imovinskih kartona građana, bankovnih računa preko kojih ostvaruju primanja, broj članova porodice koje izdržavaju i uvođenje poreskih stopa proporcionalno imovinskim stanjima, opterećenju, bračnom stanju, broju djece, itd.( slično njemačkom poreskom modelu)
Zonska naplata poreza na nekretnine koja bi sumirala više faktora : udaljenosti od centra, starost objekta, poštovanje prioriteta razvoja gradova, zauzetost obradive površine itd – kako bi se stimulisao pravilan razvoj kako urbanih tako ruralnih područja.
Posebna stopa poreza na imovinu u posjedu stranaca a koja se ne koristi za privrednu djelatnost, čime bi se stimulisalo da stranci ne kupuju kuće i nekretnine već da ulažu u proizvodnju. Čime bi se dodatno snizila cijena stambenog prostora za domaće stanovništvo a povećala cijena izavanja.
Osnivanje preduzeća: „gradsko zelenilo“ koje bi se finansiralo iz poreza za zelenilo, bavilo bi se:
Planiranjem uređenja i samim uređenjem gradskih zelenih površina tako i kontrolom uređenja površina u dvorištima privatnih kuća
Izradu predloga zakonske regulative za uređenje i društvenih tako i privatnih zelenih površina dostupnih pogledu.
1. Privatna dvorišta ne bi smjela biti zatvorena od pogleda vještačkim materijalima ( betonom ili metalom .. u potpunosti ne preko visine od 50 cm a djelimično ne preko visine od 120 cm, jedino zelenilom se može dvorište zaštiti od pogleda i do visine od 4 m.)
2. Uvođenjem novčane kazene za neuređen prostor u privatnom posjedu.
Zelene površine grada bi bile podijeljene na zone, a zone na jednake površi i za svaku površ bi bio zadužen jedan baštovan, koji bi se brinuo o održavanju te zelene površine.
Plan ozeljenavnja gradova bi se sprovodio u etapama i zapošljavanje baštovana na već uređenim zelenim površinama.
Osnivanje gradskog stambenog preduzeća koje bi se bavilo :
planiranjem i izvođenjem radova na uređenju i održavanju : trgova, trotorara, fasada i ulaza zgrada.
Kontrolom naplate stambenih doprinosa koji bi se kao i do sada naplaćivali po kvadraturi stambnenog prostora.
Uvođenje zakonske regulative i kontrola njenjog sprovođenja za porez za uređenje grada koji bi se razlikovao po zonama (najveći bi bio u centru a smanjivao bi se ka periferiji.)
Uvođneje poreza za nužno renoviranje i obnovu gradske fasade ( koji bi se naplaćivao po planu sprovođenja uređenja gradskih fasasa)
Izrada i planiranje faza sprovođenja dugoročnog razvojnog plana za državu, župe/kantone i za sve opštine:
određivanje industrijskih, poljoprivrednih i kulturnih i drugih zona.
Određivanje razvoja saobraćajne i druge infrastrukture.
Izrada i razrada detaljnih urbanističkih planova uz poštovanje razvojnih Planova.

Reorganizacija gradskog preduzeća vodovod, kanalizacija i infrastruktura.
Izrada plana za izgradnju atmosverske kanalizacije čija bi se voda prikupljala, prečišćavala i akumulirala za navodnjavanje a eventualni viškovi za proizvodnju elektrtične energije.
Izrada plana za izgradnju infrastrukture koja bi omogućila lako postavljanje i zamjenu , kablova za struju, optičkih kablova, vodovod, kanalizaciju, i centralno grijanje.
Izrada plana za gradske toplane ( u sklopu reciklažnih centara ili industrijskih postrojenja) koje bi grijala sva domaćinstva.
Izrada plana za grijanje i hlađenje cijelog priobalnog područja kojim bi se koristio toplotni kapacitet mora , čime bi se u znatnoj mjeri smanjila potrošnja električne energije u domaćinstvima na primorju, a viškovi bi postali dostupni za izvoz.
Postepeno uvođenje zakonske regulative koja bi subvencionirala Grijanje preko toplane, a povećanje poreza za prodaju sirovog drveta u svrhu grijanja. ( postepeno grijanje na drva bi postalo luksuz, čime bi se dugoročno zaštitile šume.)
Uvođenje subvencija za izgradnju solarnih elektrana na krovovima kuća i zgrada, čime bi se dodatno pvećali proizvodni i izvozni kapaciteti električene energije.
Osnivanje preduzeća : grdski prevoz, parkinzi i garaže.
Preduzeće bi finansiralo iz naplate parkinga i naplate karata u javnom prevozu.
Ubiralo bi prihode iz ekološke takse koja bi se naplaćivala uz registraciju vozila.
Vršilo bi naplatu parking mjesta u gradskim zonama, i garažama.
Vršilo bi naplatu mjesečnih taksi za lična parking mjesta u gradskim kvartovima.
Vršilo bi planiranje izgradnju i uređenje i održavanje parking prostora i garaža u saradnji ( plaćajući usluge) sa gradskim zelenilom i gradskim stambenim preduzećem.

POLJOPRIVREDA, stočastvo, vinogradarstvo, voćarstvo i preduzeća za preradu

Problem uvoznih lobija i ekološke devastacije

Interesi uvoznih lobija upotpunosti su uništili svaku pa i poljoprivtrednu proizvodnju. Svake godine uvezemo hrane u vrijednosti od oko 600 miliona eura. Posledica ovakve politike nije samo permanentan gubitak jedne četvrtine državnog budžeta, već i stvaranje ogromne količine otpada. Najveći dio otpada potiče upravo od ambalaža prehrambeme industrije.

Zar su nam potrebne „ekološke deponije“ gdje ćemo odlagati sve veće količine otpada po evropskim standardima? Da li je potrebno „ekološki“ spaljivati otpad ? Da li je potrebno uvoziti sve veće količine hrane vrlo sumnjivog kvaliteta? Zar ne postoji neko jednostavnije i bolje rješenje?

Zar nije bolje da sami proizvodimo hranu visokog kvaliteta, čija ambalaža će biti tako dizajnirana da ne pretstavlja otpad. Ovakvim pristupom bi svake godine u našoj državi ostalo 600 miliona evra, a otpada gotovo da ne bi imali.

Razmislite šta sve možemo napraviti svake četiri godine sa uštedom od dvije milijarde i četristo miliona evra. Svaki infrastrukturni poduhvat bi postao ostvariv.

Da li je ovo samo mašta i iluzija ili je ovo moguće ostvariti ?

Mi mislimo da je vrlo moguće, samo treba da većina povjeruje u to.

Zamislite koliko se fabrika moglo napraviti za 200 miliona € koliko će koštati dio autoputa? Mljekara u Nikšiću se prodaje za 5 miliona evra. Koliko takvih mljekara ili drugih pogona za preradu voća i povrća ili za proizvodnju konditorskih proizvoda je moguće napraviti za dionicu autoputa a koliko za cijeli autoput?

Ekološka zaštita proizvoda kroz standarde

Šta je to ekološka ambalaža, koja nije otpad već resurs? To je ambalaža koja se može beskonačan broj puta korisiti i to u razne svrhe i nikada neće postati otpad.

Evo jednog elegantnog rješenja koje bi moglo postići ta dva zadata cilja: pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju ( uz uštedu od 600 miliona €) i eliminisati otpad.

Prvo: Iz kredita predviđenog za autoput izgraditi pored aluminijumskog kombinata fabriku aluminijumske ambalaže( konzerve za pivo, sokove, kutije za keks, bombonjere, itd) i ostalih proizvoda. Aluminijum je koji ne rđa, trajan je , može se nebrojano puta pretopiti. Takođe izgraditi modetnu fabriku za proizvodnju staklene ambalaže koja je upotpunosti neškodljiva po zdravlje.

Drugo : Od istog kredita izgraditi fabrike za preradu mlijeka i mlječnih proizvoda, preradu voća i povrća i proizvodnju osnovnih konditorskih proizvoda u skladu sa potrebama našeg tržišta. Proizvodnju u njima prilagoditi pakovanju isključivo u aluminijumskim ambalažama.

I Treće : Donijeti zakonsku regulativu koja bi uvela ekološke standarde i ekološku taksu . ( samo proizvodi koji su proizvedeni po tim standardima i oni koji su u ambalaži koja zadovoljava te standarde mogu biti oslobođeni ekološke takse.) Svi oni koji ne zadovoljavaju predviđene standarde morali bi platiti ekološku taksu.

Šta to tačno znači ? Pa to znači da ukoliko neko ( imlek, dukat, nekst, itd) želi da profitira prodajom svog proizvoda, nama problema, ali mora platiti odlaganje svog smeća koje ostavlja za sobom. U koliko proizvod nije po predviđenim standardima mora platiti ekološku taksu od recimo 0,5€ po proizvodu. Ukoliko želi da se prilagodi i da poštuje standarde bio bi oslobođen takse. Međutim Crna Gora je malo tržište i svakako velikim proizvođačima se ne bi isplatilo da mijenjaju svoju proizvodnju da bi bili konkurentni. Time bi naši proizvodi bili zaštićeni i zaštićena bi bila i životna sredina. Svakako bi na tržištu i dalje bilo i tih proizvoda (čije ambalaže nijesu po standardima) ali bi imali sretstva da otpad ot tih nekoloških proizvoda o trošku proizvođača izvezemo ili na drugi način eliminišemo.

Na ovaj vrlo jednostavan način, kroz tri mjere trajno bi se riješilo pitanje najvećeg dijela deponija, i umjesto otpada dobili bi resurs. Čak bi poslije izvjesnog vremena ( kada budemo imali dovoljno čistog aluminijuma, mogli bi da smanjimo ili privremeno ugasimo njegovu proizvodnju u aluminijskom kombinatu)

Osim zdrave sredine oslobođene otpada dobili bi i zdravu hranu po najvećim standardima, i konstantnu godišnju uštedu koja bi omogućila realizaciju bilo kog infrastrukturnog projekta.

Takođe kao rezultat bi imali nezavisnost i stabilnost tržišta i stalnu dostupnost dovljne količine hrane , tako da nijedna globalna ekonomska kriza ne bi mogla izazvati nestašicu ili glad.

Još jedna važna posledica ovih mjera , a možda i najvažnija bi bila da u takvom društvu značajno bi opala stopa kriminaliteta, kao posledica veće jednakosti, povećalo bi se zadovoljstvo i mentalno zdravlje ljudi koji bi bili oslobođeni stresa zbog borbe za goli opstanak.

Pravo čovjeka na život, je čista demagogija, ako ga ne prate i pravo na čistu vodu,vazduh, hranu , i smještaj!

Već danas smo na tom nivou razvijenosti tehnologije da tehnologija može da nam omogući sve to, naravno ako je usmjerimo ka dobru čovjeka a ne ka profitu pojedinca po svaku cijenu.

Zakonske pretpostavke

Izrada zakonskih pretpostavki na državnom nivou koje bi omogućile veću lokalnu autonomiju i stvaranje lokalne zakonske regulative koja bi bila specifična za određene regije u Crnoj Gori , koja bi pomogla u unapređenju tih regiona u skladu sa njihovim specifičnostima.
Stvaranje zakonskih akata u Županijama i Opštinama, koji bi na pravi način štitili i valorizovali prirodne i društvene potencijale.
Omogućavanje obavezujućeg instituta referendumskog odlučivanja o svim važnim pitanjima na nivou države, regiona ili opštine.
Ekološka taksa i druge regulative
Uvođenje ekološke takse na ambalaže koja se ne mogu reciklirati ( tetrapaci i drugi oblici ambalaža). Uvođenje poreskih olakšica na poizvode sa staklenom i aluminijskom ambalažom, i ambalažom za koju je organizovan povraćaj od strane proizvođača.
Propisivanje regulative da sve prodavnice moraju imati depoe za reciklažu u kojima bi se vraćala ambalaža a time umanjivala cijena računa za vrijednost ambalaže.
Uvođenje poreskih olakšica za otvaranje firmi koje bi poštovale propisane ekološke statndarde.
Uvođenje poreskih olakšica za trgovinu proizvodima proizvedenim na teritoriji Župe.
Povećanje poreza na neobrađeno zemljište ( ne iskorišćeno za uzgoj poljoprivrednih proizvoda, voćarstva ili stočarstva).
Snižavanje poreza za obrađenjo zamljište i davanje poreski olakšica za otvaranje preduzeća koja bi se bavila planiranim strateškim granama poljoprivrede i stočarstva.
Usklađivanje poreskih stopa sa namjenom zemljišta ( različite poreske stope za različitu namjenu.)
Povećanje poreza na zemljište uz rječne tokove u dijelu koji je pogodan za uzgoj ribe u koliko nije izvršena takva valorizacija, i davanje poreskih olakšica i subvencija za valorizaciju istih.
Uvođenje zakonske regulative za neplaćanje poreza kroz oduzimanje zemljišta u vrijednosti neplaćenog poreza .
Stvarnaje poreskih olakšica i zakonskih pretpostavki za stimulaciju voćarstva, stočarstva i pčelarstva.
Stvaranje zakonske osnove za stimulaciju zadružnog udruživanja proizvođača.
Stvaranje komisje( instituta) za kontrolu kvaliteta zemljišta, i procjenu prioritetnih kultura za uzgoj u određenim djelovima opštine.
Povećanje preciznosti vođenja evidencije o vlasništvu na teritoriji opština i poreskoj politici.
Ubrzavanje procesa naplate potraživanja, kako u gotovini tako u vidu naplate kroz prinudnu prodaju pokretnosti i oduzimanje zemljišta u vrijednosti neplaćenog poreza.
Zakonska regulativa koja bi štitila ugrožene kategorije stanovništva od gubitka krova nad glavom zbog prinudne naplate ili hipoteke. ( Na taj način bi i banke morale učestvovati u riziku pri dodjeli kredita, čime bi favorizovale biznis planove i stimulaciju preduzetništva u odnosu na stambene kredite i potrošačke kredite)
Stroga zakonskonska regulativa koja bi predviđala društveno koristan rad kao vid kazne za neplaćanje poreza radno aktivnog stanovištva, kod kojih nije moguće na neki način naplatiti porez, a da ne bude ugružena egzistencija njih i njihove porodice.
Stvaranje zakonski pretpostavki za smanjenje zatvorskih kazni kroz organizaciju društveno korisnog rada na poljoprivrednim i drugim državnim gazdinstvima.
Stvaranje poljoprivrednog investiciono razvojnog fonda za Svaku regiju/kanton koji bi se bavio :
Kontrolom primjene poreske politike, i naplate.
Izradom projekata, Konkurisanjem i prikupljanjem finsnsijskih sretstava iz međunarodnih fondova.
Planiranjem i Osnivanjem opštinskih preduzeća iz oblasti poljoprivrede (mjekare, vinarije, voćare, fabrike za preradu poljoprivrednih proizvoda. Preraspodjela viška zaposlenih iz opštinske administracije u realni proizvodni sector.
Upravljanjem poljoprivrdnim zemljištem opštine.
Pomaganju u stvaranju zadružnog udruživanja samostalnih proizvođača.
Stvaranjem povjerenja i izgradjom javno privatnih partnerstava u poljoproivrednoj proizvodnji.
Simulacijom prirodnog stočarstva, uzgoja ribe i mesno prerađivačke industrije
Stimulacijom drvopretade i proizvodnje sitnih kvalitetnih proizvoda od drveta koji se mogu prodavati na svjetskom tržištu putem interneta.
Ovaj organ bi se finansirao od poreza koji bi bili u njegovoj nadležnosti što bi stimulisalo kontrolu istih. Iz profita preduzeća koje bi organizovali. Iz međunarodnih projekata, i iz budžeta Opština.

Stočastvo

Stočarstvo je tradicionalna grana poljoprivrede Crne Gore koja ima duboke korijene u našoj kulturi i istoriji. SUVERENISTI prepoznaju značaj stočarstva kao osnovnog izvora prihoda za mnoge porodice, ali i kao ključnog faktora u očuvanju biodiverziteta i održivom razvoju ruralnih područja.

Podrška malim stočarima: Pružićemo finansijsku i tehničku podršku malim stočarima kako bi unaprijedili svoju proizvodnju, povećali prinose i osigurali kvalitet proizvoda.
Edukacija i obuke: Organizovaćemo radionice, seminare i kurseve za stočare kako bi se upoznali s najnovijim tehnikama uzgoja, ishrane i zdravstvene zaštite stoke.
Očuvanje autohtonih rasa: Posebnu pažnju posvetićemo očuvanju autohtonih rasa stoke koje su prilagođene lokalnim klimatskim uslovima i koje predstavljaju važan dio naše kulturne baštine.
Modernizacija stočarske proizvodnje: Podstičemo uvođenje savremenih tehnologija u stočarstvo, kao što su digitalni sistemi praćenja stoke, automatizovani sistemi ishrane i napajanja.
Povezivanje sa tržištem: Pomoći ćemo stočarima da uspostave direktne veze sa tržištima, kako lokalnim tako i međunarodnim. Poseban akcenat će biti na digitalnim platformama koje će povezivati primorje, odnosno turističku ponudu i restorane, sa domaćim proizvođačima. Osim toga, država će obezbijediti lager prostorije s adekvatnim temperaturnim uslovima kako bi se očuvao kvalitet proizvoda.
Standardi i zaštita domaćih proizvoda: Uvest ćemo stroge standarde kvaliteta za domaće proizvode kako bi se osigurala njihova konkurentnost na tržištu. Osnivaćemo institut za standarde proizvodnje koji će raditi na uspostavljanju i praćenju ovih standarda.
Održivi razvoj: Promovisaćemo održive prakse u stočarstvu koje će osigurati zaštitu životne sredine, očuvanje biodiverziteta i dobrobit životinja.

Kroz ovaj pristup, SUVERENISTI žele da stočarstvo u Crnoj Gori bude moderno, konkurentno i održivo, dok u isto vrijeme čuva tradiciju i doprinosi ekonomskom razvoju zemlje.

Zemljoradnja

Zemljoradnja je temelj ekonomije i održivosti Crne Gore. SUVERENISTI prepoznaju značaj zemljoradnje ne samo kao izvora hrane, već i kao ključnog faktora u očuvanju ekosistema, promociji održivih praksi i osiguranju nezavisnosti zemlje.

Kontrola standarda proizvoda: Uvest ćemo stroge ekološke, zdravstvene i kvalitativne standarde za sve poljoprivredne proizvode. Ovi standardi će osigurati da proizvodi koji se prodaju na tržištu Crne Gore budu bezbedni, zdravi i ekološki prihvatljivi.
Zaštita domaćih proizvoda: Svi poljoprivredni proizvodi iz uvoza koji ne ispunjavaju postavljene standarde neće se moći uvoziti u Crnu Goru. Ako se ipak odluči za uvoz takvih proizvoda, biće podložni visokim ekološkim i drugim taksama. Ova mjera će osigurati da uvoznici snose odgovornost za potencijalne štetne posledice svojih proizvoda.
Podrška održivim praksama: Podstičemo poljoprivrednike da usvoje održive metode uzgoja koje čuvaju tlo, vodu i biodiverzitet. Pružićemo finansijske podsticaje i obuke za one koji se odluče za ekološku poljoprivredu.
Edukacija i obuke: Organizovaćemo radionice, seminare i kurseve za poljoprivrednike kako bi se upoznali s najnovijim tehnikama, održivim praksama i standardima kvaliteta.
Modernizacija poljoprivrede: Podstičemo uvođenje savremenih tehnologija u poljoprivredu, kao što su precizna poljoprivreda, digitalni sistemi praćenja useva i automatizovani sistemi navodnjavanja.
Digitalna veza sa tržištem: U eri digitalizacije, važno je da poljoprivrednici imaju direktan pristup tržištu. Razvijaćemo digitalne platforme koje će omogućiti poljoprivrednicima da predstave svoje proizvode, komuniciraju s kupcima i prate trendove na tržištu. Ove platforme će također povezivati poljoprivrednike s restoranima, hotelima i turističkim centrima, omogućavajući im da direktno prodaju svoje proizvode.
Otkup, lageri i očuvanje kvaliteta: Država će podržavati izgradnju modernih otkupnih centara i lagera koji će biti opremljeni najnovijom tehnologijom za očuvanje kvaliteta poljoprivrednih proizvoda. Ovi centri će osigurati da proizvodi ostanu sveži i zadrže svoj kvalitet dok ne dođu do krajnjeg potrošača. Također, pružaće se podrška poljoprivrednicima kroz povoljne uslove otkupa i garantovane minimalne cijene za određene proizvode, čime se osigurava stabilnost prihoda za poljoprivrednike.
Očuvanje autohtonih sorti: Posebnu pažnju posvetićemo očuvanju autohtonih sorti biljaka koje su prilagođene lokalnim klimatskim uslovima i koje predstavljaju važan dio naše kulturne i biološke baštine.

Kroz ovaj pristup, SUVERENISTI žele da zemljoradnja u Crnoj Gori bude moderna, konkurentna i održiva, dok u isto vrijeme čuva tradiciju, osigurava nezavisnost zemlje i doprinosi ekonomskom razvoju.

Ribarstvo

Ribarstvo je, s obzirom na geografski položaj i prirodne resurse Crne Gore, od izuzetnog značaja za ekonomiju i kulturu naše zemlje. Bogatstvo vodotokova i veliki broj sunčanih dana pružaju idealne uslove za razvoj ribarstva, kako slatkovodnog tako i morskog. SUVERENISTI prepoznaju potencijal ove oblasti i žele da ga maksimalno iskoriste kroz primjenu modernih tehnologija i održivih praksi.

Održivo ribarstvo: Fokusiraćemo se na održive metode ribolova koje osiguravaju očuvanje ribljih fondova i biodiverziteta. To uključuje kontrolu kvota, zaštitu mladunčadi i ugroženih vrsta, kao i promociju ekološki prihvatljivih tehnika ribolova.
Akvakultura: S obzirom na veliki broj sunčanih dana i kvalitet vode, Crna Gora ima idealne uslove za razvoj akvakulture. Podstičemo razvoj ove grane kroz primjenu najnovijih tehnologija i metoda uzgoja ribe.
Kontrola kvaliteta: Uvođenje modernih tehnologija za praćenje i kontrolu kvaliteta ribe, od trenutka ulova do dolaska na tržište. Ovo će osigurati da potrošači dobiju najsvježije i najkvalitetnije proizvode.
Digitalna veza sa tržištem: Razvijaćemo digitalne platforme koje će omogućiti ribarima da direktno prodaju svoje proizvode restoranima, hotelima i potrošačima. Ovo će povećati profitabilnost i smanjiti gubitke.
Edukacija i obuke: Organizovaćemo radionice, seminare i kurseve za ribare kako bi se upoznali s najnovijim tehnikama, održivim praksama i standardima kvaliteta.
Zaštita i obnova ribljih fondova: U saradnji s ekološkim organizacijama, radit ćemo na projektima zaštite i obnove ribljih fondova, kako bi se osigurala dugoročna održivost ribarstva u Crnoj Gori.

Kroz ovaj pristup, SUVERENISTI žele da ribarstvo u Crnoj Gori bude moderno, konkurentno i održivo, dok u isto vrijeme čuva tradiciju i doprinosi ekonomskom razvoju zemlje.

Vinogradarstvo

Vinogradarstvo je duboko ukorijenjeno u tradiciju i kulturu Crne Gore. Zahvaljujući prirodnim uslovima, velikom broju sunčanih dana i specifičnom tlu, naša zemlja ima izuzetan potencijal za proizvodnju vrhunskih vina. SUVERENISTI prepoznaju ovaj potencijal i žele da ga unaprijede kroz modernizaciju i održive prakse.

Podrška malim vinarijama: Pružićemo finansijsku i tehničku podršku malim vinarijama kako bi unaprijedile svoju proizvodnju, povećale prinose i osigurale kvalitet vina.
Modernizacija vinogradarstva: Podstičemo uvođenje savremenih tehnologija u vinogradarstvo, kao što su precizna poljoprivreda, digitalni sistemi praćenja vinove loze i automatizovani sistemi navodnjavanja.
Kontrola kvaliteta i standardizacija: Uvođenje stroge kontrole kvaliteta vina kroz moderne laboratorije i tehnike testiranja. Također, radit ćemo na uspostavljanju standarda koji će osigurati prepoznatljivost i kvalitet crnogorskih vina na međunarodnom tržištu.
Digitalna veza sa tržištem: Razvijaćemo digitalne platforme koje će omogućiti vinarijama da direktno prodaju svoje proizvode restoranima, hotelima i potrošačima, čime se povećava vidljivost i dostupnost crnogorskih vina.
Edukacija i obuke: Organizovaćemo radionice, seminare i kurseve za vinogradare kako bi se upoznali s najnovijim tehnikama, održivim praksama i standardima kvaliteta.
Promocija crnogorskih vina: Kroz različite manifestacije, festivale i sajmove, promovisaćemo crnogorska vina kako na domaćem, tako i na međunarodnom tržištu.

Kroz ovaj pristup, SUVERENISTI žele da vinogradarstvo u Crnoj Gori bude moderno, konkurentno i održivo, dok u isto vrijeme čuva tradiciju i doprinosi ekonomskom i turističkom razvoju zemlje.

Voćarstvo

Voćarstvo je jedna od ključnih grana poljoprivrede Crne Gore, koja se kroz vekove razvijala zahvaljujući blagodetima prirodnih uslova naše zemlje. Bogatstvo sunčanih dana, plodno tlo i čista voda čine Crnu Goru idealnom za proizvodnju raznih vrsta voća visokog kvaliteta. SUVERENISTI prepoznaju važnost ove oblasti i teže njenom unapređenju i modernizaciji.

Podrška voćarima: Pružićemo finansijsku i tehničku podršku voćarima kako bi unaprijedili svoje plantaže, povećali prinose i osigurali kvalitet voća.
Modernizacija voćarstva: Podstičemo uvođenje savremenih tehnologija u voćarstvo, kao što su precizna poljoprivreda, digitalni sistemi praćenja i automatizovani sistemi navodnjavanja.
Kontrola kvaliteta i standardizacija: Uvođenje stroge kontrole kvaliteta voća kroz moderne laboratorije i tehnike testiranja. Također, radit ćemo na uspostavljanju standarda koji će osigurati prepoznatljivost i kvalitet crnogorskog voća na međunarodnom tržištu.
Digitalna veza sa tržištem: Razvijaćemo digitalne platforme koje će omogućiti voćarima da direktno prodaju svoje proizvode trgovinama, restoranima i potrošačima, čime se povećava vidljivost i dostupnost crnogorskog voća.
Edukacija i obuke: Organizovaćemo radionice, seminare i kurseve za voćare kako bi se upoznali s najnovijim tehnikama, održivim praksama i standardima kvaliteta.
Promocija crnogorskog voća: Kroz različite manifestacije, festivale i sajmove, promovisaćemo crnogorsko voće kako na domaćem, tako i na međunarodnom tržištu.

Kroz ovaj pristup, SUVERENISTI žele da voćarstvo u Crnoj Gori bude moderno, konkurentno i održivo, dok u isto vrijeme čuva tradiciju i doprinosi ekonomskom i turističkom razvoju zemlje.

Preduzeća za preradu

Preduzeća za preradu

Transformacija poljoprivrednih proizvoda kroz preradu ključna je za ekonomsku vitalnost Crne Gore. Kroz ovu granu, SUVERENISTI vide priliku za jačanje domaće proizvodnje, povećanje izvoza i osiguranje kvaliteta proizvoda koji stižu do krajnjeg potrošača.

Integracija s poljoprivredom: Kreiraćemo mreže saradnje između poljoprivrednika i preduzeća za preradu, čime se osigurava konstantan protok kvalitetnih sirovina i brza adaptacija tržišnim zahtevima.
Tehnološka inovacija: Uvođenje naprednih tehnologija u procesu prerade kako bi se postigla veća efikasnost, smanjili troškovi i povećala konkurentnost na tržištu.
Kvalitet i bezbednost: Strogi standardi i moderne laboratorijske analize osiguraće da proizvodi iz Crne Gore budu prepoznati po visokom kvalitetu i bezbednosti za potrošače.
Ekološka ambalaža: Promovisaćemo upotrebu održive i biorazgradive ambalaže, čime se smanjuje ekološki otisak i podstiče ekološka svijest potrošača.
Standardi kao zaštita: Uspostavićemo visoke standarde za domaće proizvode, čime se osigurava zaštita crnogorske proizvodnje od jeftinijih uvoznih proizvoda koji ne zadovoljavaju te standarde.
Ekološka taksa: Uvođenje ekološke takse za uvozne proizvode koji ne ispunjavaju postavljene ekološke i kvalitativne standarde, čime se podstiče održiva proizvodnja i zaštita domaćeg tržišta.
Promocija i edukacija: Kroz različite manifestacije i obuke, radit ćemo na promociji crnogorskih proizvoda i edukaciji proizvođača o najnovijim trendovima i tehnikama u preradi.

Uz ovakav pristup, SUVERENISTI teže stvaranju snažne i održive industrije prerade koja će biti oslonac ekonomskom razvoju Crne Gore i garant kvaliteta za sve njene građane.

ENERGETIKA I SAOBRAĆAJNA INFRASTRUKTURA

Da bi jedna država bila nezavisna mora biti nezavisna kako u političkom tako i u ekonomskom pogledu. Energetska nezavisnost i dobro isplanirana organizovna i rentabilna saobraćajna infrastruktura je osnov ekonomskog razvoja i svakog oblika drzavne autonomije.

Energetika

Crna Gora na svojoj maloj teritoriji je bogata prirodnim resursima koji joj mogu obezbijediti pravu i suštinsku nezavisnost. Sa racionalnim i održivim korišćenjem naših resursa ne samo da možemo izgraditi održivu ekonomiju već je možemo učiniti ekološki prihvatljivom.

Strateški cilj Crne Gore u našem viđenju je energetska samostalnost. Baza te energetske samostalnosti je proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije ( vodeni tokovi, vještačke akumalacije, solarna energija i energija vjetra.) Da bi smo to ostvarili moramo da imamo dugoročan plan proizvodnje i upravljanja električnom energijom. Da bi ostvarili zadate ciljeve trenutne resurse moramo usmjeriti ka izgradnji takvog sistema koji bi u prelaznom periodu od 20 g. u potpunosti prešao na obnovljive izvore energije.

Potpuno je ekonomski neracionalno i krajnje pogubno izgubiti vlasništvo nad osnovim resursom zemlje koji je ključan za stvarnu nezavisnost jedne države a to je energija i drugi prirodni resursi. Ako imamo ugalj koji možemo iskoristiti za proizvodnju električne energije a istu upotrijebiti da u prelaznom periodu izgradimo ostalu infrastrukturu za prelazak na obnovljive izvore energije, onda je krajnje suludo rasipati taj resurs, prodavati ga u bescjenje i na taj način izgubiti mogućnost da se izgradimo kao energetski nezavisna država.

Stoga:

Naši prioriteti su:

Vraćanje elektroprivrede u državno vlasništvo kao što je slučaj u ozbiljnim i stvarno nezavisnim evropskim državama.
Samostalna izgradnja (od sretstava prikupljenih u fondu za kapitalne investicije) drugog bloka termoelektrane u Pljevljima kao razvojnog pokretača reindustrijalizacije i modrnizacije
Samostalna izgradnja moderne cementare u Pljevljima koja bi proizvodila osim standardnog i specijalne cemente.
Sva finansijska dobit od ta dva preduzeća bi se ulagala u dalji razvoj elektroprivrede Crne Gore.
Izrada infrasrukturnih objekata za akumulaciju vode i iskorištavanje istih u cilju proizvodnje električne energije.
Crna Gora ne samo da je bogata vodotokovima već ima i velike visinske razlike na malom prostoru sa obilnim atmosferskim padavinama što pogoduje izgradnji ne samo hidroelektrana na postojećim vodenim tokovima već i izgradnji akumulacija u prirodnim dolinama i vrtačma čije bi dno bilo prekriveno aluminijskim limovima radi povećavanje efikasnosti kaptaže. Odakle bi se sistemom tunela i cjevovoda voda sprovodila u ravničarske krajeve gdje bi se valorizovao njen hidro potencijal kroz hidroelektrane.
Voda nakon izlaska iz hidroelktrana bi se koristila za uzgoj ribe u specijalno izgrađenim bazenim za akumulaciju i stabilizaciju vodotokova, navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta.
Takvom racionalizacijom, površine crnogorskog krša koje dobijaju velike količine padavine a neadekvatne su za poljoprivrednu valorizaciju bile korišćene za akumulaciju i preusmjeravanje padavina u područja koja se mogu poljoprivredno valorizovati.
Izgradnja gasne elektrane, ukoliko se pronađu prirodne reserve u basenu morske obale.
Izgradnja gasovoda, do svih gradova, kao i povezivanje na regionalne krakove tranzitnih vodova.
Dio poljoprivrednog zemljišta treba iskoristiti u formi staklene baste i visinskih elektrana, koje funkcionišu na principu odvoda viška toplote.
Izgradnja Kamenoloma na planiranim rutama značajnih saobraćajnica, kaptaža , i solarnih elektrana.
Na ovaj način bi se kamen, resurs koga Crna Gora ima u velikim količinama racionalo koristio,
Mjesta kao i količina njegove eksploatacije bi planski bila određena na osnovu dugoročnih planova razvoja elektropotencijala i saobraćajne Infrastrukture.
Potrebno je napraviti zakonsku regulativu koja bi davala posebne subvencije za takvu eksploataciju kamena.
Izgradnja solarnih elektrana na južnim padinama planinskih vijenaca, sa kojih je prethodno planski vršena eksploatacija kamena.
Izgradnja vjetroelektrana na područjima koja imaju dovoljne količine vjetra tokom cijele godine kako bi njihova izgradnja bila ekonomski opravdana.

Saobraćaj

Saobraćajna infrastruktura jedne zemlje pretstavlja krvne sudove te zemlje. Od primarnog je značaja planska i racionalna izgradnja saobraćajnica koja bi poštovala dugoročne trendove razvoja : industrije, turizma, poljoprivrede kao i zahtjeve razvoja gradova.

Pošto smo definisali proizvodnju električne enegrije i energetsku nezavisnost Crne Gore kao jedan od prioriteta razvoja, onda kao prirodan nastavak takvog dugoročnog plana jeste i vezivanje saobraćajne infrastrukture za električnu enrgiju.

Ekološka država smo već dugi niz godina samo formalno, vrijeme je da to polako počnemo da postajemo i suštinski. Fosilna goriva stvaraju veliko zagađenje, skupa su i neekonomična. Evropska unija je davno usvojila strategiju o smanjenju upotrebe fosilnih goriva do 2020g i prelazak na alternativne izvore pa stoga i nama to mora biti prioritet. Primarani transoprt kako u industriji, trgovini tako i u javnom prevozu treba bazirati na električnoj energiji.

Izgradnja moderne i brze željezničke infrastrukture je primarni zadatak dugoročnih planova za razvoj saobraćaja u Crnoj Gori

Željeznički prvoz

je neuporedivo ekonomičniji od drugih oblika prevoza jer u istom trenutku prevozi velike količine robe i ljudi po minimalnoj cijeni, stoga naš dugoročni prioritet je :

Povezivanje luke Bar sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i regionom modernom i brzom željeznicom sa više kolosjeka za prevoz robe i putnika.
Modernizacja i povećanje broja koloskeka na pruzi Beograd-Bar
Dodatno modernizovanje i i unapređenje pruge Nikšić-Podgorica u cilju povećanja brzine kretanja vozova na toj relaciji- min. Prosjecna brzina 120kmh ( samo vozovi čija karta je jeftinija a ujedno i znatno brže stižu u Podgoricu od autobusa imaju ekonomsku opravdanost.)
U dogovoru sa r. Bosnom i Hercegovinom Izgradnja željeznice do Sarajeva
Izgradnja brzih lokalnih pruga: j Nikšić-Trebinje, Pljevlja-Žabljak-Nikšič-HercegNovi Pljevja-Bijelo Polje-Berane-Rožaje, Herceg Novi –Ulcinj.
Izgradnja podzemne( ili nadzemne) željeznice kroz Podgoricu kako bi se omogućio silazak sa lokalnog voza Nikšić Podgorica na nekoliko stanica ( u blizini Rimskog trga, trga slobode, itd.)
Izgradnja željezničke zaobilaznice (nadzemna željeznica) na ulazu i izlazu iz Podgorice kako bi se povećala bezbjednost i brzina .
Izgradnja nove željezničke stanice u Podgorici.

Drumski saobraćaj

iako manje ekonomičan od željezničkog on je danas dominantan u Crnoj Gori, pa se stoga mora racionalno i efikasno unapređivati i usklađivati sa dugoročnom vizijom razvoja Crne Gore baziranoj na energetskoj nezavisnosti . Izgradnja autoputa Bar-Boljare je sa današnjeg stanovišta preskupa i neracionalna investicija, te ne može imati prioritet u razvoju Crne Gore.

Izgradnja dionice kroz našu zemlju jadransko jonskog autoputa je takođe neracionalno u ovom momentu osim ako neće EU dati sretstva za njegovu izgradnju. ( to je put u zaleđu crnogorskog primorja u dužini od oko 100km na kome bi Cg bila samo tanzitna zemlja, te stoga nama mnogo više odgovara izgradnja brze magistrale od Tivta do Ulcinja čijim prolaskom bi turisti se mogli upoznati sa ljepotom Crnogorskog primorja pa time i poželjeti da ga i obiđu. )

!!! Parioritet mora biti na obnovi i unapređenju postojećih saobraćajnica i izgranji zaobilaznica kako bi se riješili problemi u saobraćaju naročito u turističkoj sezoni.

Akcenat mora biti na postepenom prelasku sa fosilnih goriva na električnu energiju pa u tom cilju mora biti napravljena adekvatna zakonska regulativa.

Postepena izgradnja treće trake na svim magistralnim putevima
Proširivanje i ispravljanje magistralnih puteva na zavojima, kako bi se omogućila ujedno i veća bezbjednost u saobraćaju i veća brzina kretanja vozila 110 km/h
Izgradnja bezbjednih priključnica lokalnih puteva magistralnim putevima kako bi se vozila mogla bezbjedno i bez zaustavljanja uključivati u magistralne puteve.
Izgradnja zaobilaznica oko svih gradova kako bi se izbjegle gužve u gradu i povećala bezbjednost i brzina kretanja vozila kako u gradu tako i na magistralnim putevima
Izgradnja petlji na raskrsnicama regionalnih sa lokalnim putevima kako na tim mjestima se ne bi morala smanjivati brzina kretanja vozila na magistralnim putevima.
Nakon dostizanja navedenih ciljeva, započinjanje izgradnje paralelnih puteva na djelimičnim relacijama magistralnih puteva , kako bi se dodatno putevi rasteretili na tim relacijama od teretnih vozila
Postepenim povezivanjem ovih djeliimičnih puteva na frekventnim djelovima magistralnih puteva (gdje se obično stvaraju zagušenja ( uzbrdice itd..) ) u jednu cjelinu dobićemo autoputeve koji ce biti postepeno izgrađeni u skladu sa razvojem zemlje bez posebnog opterećenja budžeta.
Postepena izgradnja brze magistrale Tivat-Ulcinj ( u početku samo na kritičnim mjesima ljetnih gužvi ( a postepeno i na cijeloj dužini) sa priklučnicom na budući most ili podzemni kanal na Verigama a kasnije i sa krakom preko luštice sa budućim mostom od Rosa do Njivica
Postepena igradnja prvo mosta ili kanala na Verigama a kasnije izgradnja i estetski prepoznatljivog mosta između Njivica i Rosa koji bi postao turistička atrakcija na ulazu u Boku.
Izgradnja elektičnih stanica(pumpi) ( makar po jedna u svakom gradu) na kojim je moguće vršiti komercijalnu dopunu baterija električnih vozila
Stimulacija nabavke u početku hibridnih vozila a kasnije električnih vozila kako stanovništva tako i prevoznika ( gradski prevoz, taksi službe… itd). Ova stimulacija može se uvesti kroz ekološku taksu shodno emisiju ugljen dioksida koja bi bila veća pri većoj emisiji C02 , čime bi se stimulisala kupvina ekološki prihvatljivih prevoznih sretstava a i uveo bi se porez na luksuz ( automobili visoke kubikaže i potrošnje). Od ove takse bi mogla biti izuzeta teretna vozila određenih kategorija koja za sada ne mogu biti električna ili im nije izgrađena adekvatna infrastruktura. ( taj postupak treba izvesti postepeno : na samom početku umanjiti porez na kupovinu hibridnih auta a potpuno ukinuti porez na kupovinu električnih auta, uz najavu uvođenja ekološke takse nakon izvjesnog perioda od 1 ili 2g.) Tkođe postojala bi i ekološka takasa na ulazu u Crnu Goru za sva vozila koja ne ispunjavaju propisane standarde.

Pomorski saobraćaj

je najjeftiniji način transporta jer ne zahtijeva održavanje infrastrukture kao što to zahtijeva drumski i željeznički saobraćaj, stoga ovaj vid transporta takođe treba da bude jedan od prioriteta u razvoju Crne Gore.

Obnova Crnogorske flote koja je uništena za vrijeme vladavine kleptokratske vlasti
Nabavka adekvatnog broja u početku polovnih a kasnije novih tankera za prevoz nafte i naftnih prerađevina kao i brodova za kontejnerski transport. ( u početku bi to bio onoliki broj koji je potreban da opslužuje uvoz robe koju je najjeftinije uvoziti na taj način, a kasnije razvojem luke Bar i željeznice ova pomorska kompanija bi postepeno osvajala nova tržišta počev od Srbije i Bosne itd,, a daljim razvojem bi mogli vršiti i komercijalni prevoz za druge zemlje na drugim destinacijama.
Održavanje i proširivanje kapaciteta luke Bar kako bi izrasla u modernu luku koja može da opsužuje najveće transportne brodove.
Stimulacija lokalnog morskog saobraćaja i prevoza putika.Uvođenje reda u postojeće komercijalne turističke rute i uvođenje komercijalnog prevoza putnika na relaciji Tivat-Herceg Novi i Herceg Novi-Budva

ZDRAVSTVENI SISTEM

Zdravstveni system Crne Gore je vrlo sličan Njemačkom zdravstvenom sistemu ali je zloupotrijebljen za kupovinu socijalnog mira. Doprinosi za zdrvstvoeno osiguranje su mali u odnosu na sva davanja koja se nameću (poslodavcima i zaposlenima u privatnom i državnom sektoru) a iz kojih se kupuje socijlni mir, plaćajući otpremnine, prevremene penzije i ostala socijalna davanja za hiljade radnika koji su u punoj radnoj snazi ostali bez posla u mnogim uništenim preduzećima, zbog lošeg upravljanja istim od strane nestručnog, partijskog menadžmenta.

Zbog tako velikih poreskih nameta koji onemogućavaju funkcinisanje firmi, one ( pa čak i neke državne) pribjegavaju prijavljivanju radnika na „minimalne zarade“ pri čemu ostatak plate isplaćuju „na ruke“ radnicima. Zbog ovakvog funkcionisanja i jasnog državnog odobravanja takve prakse, urušava se finansijska stabilnost zdravstvenog sistema.

Uočavanje problema:

Primarna zdravstvena zaštita, preopterećenost , neefikasnost i prelivanje problema na sekundarni i tercijarni nivo zdravstvene zaštite. Partijsko zapošljavanje , nepostojanje integralnog plana razvoja zdravstvenog sistema od strane ministarstva.

Uvođenjem reforme u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i korišćenjem novog informacionog sistema trebalo je postići sljedeće ciljeve: povećati kvalitet zdravstvenih usluga, pojačati nivo prevencije bolesti, povećati preciznost vođenja medicinske dokumentacije, smanjiti zloupotrebu antibiotika i drugih ljekova, i smanjiti troškove.

Željeni efekti reforme ne samo da su izostali već su se pretvorili u svoju suprotnost: smanjen je kvalitet zdravstvenih usluga, prevencija ne postoji, medicinska dokumentacija ne samo da nije precizna već je u potpunosti netačna, povećala se opterećenost doktora na svim nivoima zdrastvene zaštite, zbog povećanih tekućih troškova nema novca za ulaganja u zdravstvenu opremu infrastrukturu, jedino se u nekoj mjeri smanjila zloupotreba antibiotika.

Zbog netransparentnog zapošljavanja, nepostojanja pravednih konkursa sa jasnim kriterijumima za rangiranje kandidata po kavlitetu na svim nivoima, konstantno opada kvalitet zdravstvene zaštite.

Kako je do toga došlo:

Kvalitet zdtravstvene zaštite: Ljekar u domu zravlja dnevno primi od 80 do 110 pacijenta. Od toga svakom pacijentu može da posveti po od 4 do 6 minuta, za to vrijeme mora da „klika“ u potpuno korisnički neorijentisanoj aplikaciji što mu oduzima najveći dio vremena, tako da pacijentu teško da može da se posveti i tren, a kamo li da uradi kompletan pregled. Većina vremena se troši na kucanje i izdavanje recepata i uputa. Ljekar u domu zdravlja je pretvoren u skretničara i administrativnog radnika. Sa vrata se čuje pitanje: šta ti treba?… i onda ide kucanje i štampanje recepata i uputa, putnih troškova i td..
Prevencija ne postoji: U ovakvim uslovima ljekar nema vremena ni za pregled bolesnih ljudi, a kamo li da vrši preventivne preglede. Već više od 20 godina u domovima zdravlja nijedan ljekar nije uradio rektalni tuše ( jednostavan pregled kojim se može posumnjati na karcinom prostate ili debelog crijeva) a kamo li da je sprovodio ciljane skrininge populacija koje su u riziku od dobijanja određenih bolesti ili da je možda sprovodio edukaciju svojih pacijenata o nekim oblicima prevencije.
Nedostupnost zdravstvene zaštite: Zbog velikih gužvi stvorenih ovakvom reformom mnogi pacijenti odustaju od čekanja u prenatrpanim hodnicima i odlaze u privatnu praksu. Ljekari da bi se malo rasteretili ogromnog pritiska pribjegavaju zakazivanju pacijenta, i ne žele da prime nezakazane, tako da pacijent koji ima upalu bešike , prostate ili pluća može biti primljen sledeći utorak, pa se onda on javlja u hitnu službu kako bi ipak bio pregledan. Ljekari u HMP ili vraćaju takve pacijente jer nijesu hitni, ili eventualno upućuju na sekundarni nivo zaštite, čime uz brojne upute iz opšte prakse dodatno opterećuju sekundarni nivo zdravstvene zaštite. Ovim se izaziva kako ogorčenost pacijenata, tako i animozitet sekundarnog nivoa prema primarnom nivou zdravstvene zaštite, pa svoje kolege zovu neznalicama, skretničarima itd. i to sve pred pacijentima, dodatno pojačavajući nepovjerenje u ljekare i u zdravstveni sistem.
Medicinska dokumentacija: Nakon reforme ljekari u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su primali plate koje su često iznosile i preko hiljadu eura. Ubrzo zatim te plate su smanjene a uvedeno je da ljekari mogu upisati samo jednu primarnu dijagnozu na primjer : u koliko čovjek dođe sa srčanim tegobama, upalom pluća i problemima sa prostatom, samo jedna od tih dijagnoza može biti upisana , pa je isto kao da je pacijent za koga je potrebno izdvojiti pola sata izjednačen sa nekim ko dolazi na pregled zbog curenja nosa. Ljekari imaju propisan odnos prvih i drugih pregleda i smatraju da im to utiče na plate ( više se boduju prvi pregledi) pa onda mijenjaju dijagnoze pacijentima koji dolaze na kontrolne preglede u neke druge dijagnoze kako bi imali više prvih u odnosu na kontrolne preglede kako bi se platama primakli platama prije smanjenja. Osim mijenjanja dijagnoza ljekari često upisuju kućne posjete do 20 km ili preko, kako bi em malo odmorili, em povećali sebi broj usluga koje se najviše plaćaju. Ovakav način vođenja medicinske dokumentacije uzrokuje njenu totalnu netačnost pa se na osnovu nje ne mogu vršiti nikakva istraživanje i ona postaje u potpunosti neupotrebljiva.
Preopterećenost zdravstvenog osoblja: Preopterećenje sa primarnog nivo se tako prelilo na sekundarni nivo ali bez rasterećenja primarnog. Na sekundarnom nivou, sve više su ljekari zatrpani pacijentima koji su mogli biti tretirani na primarnom nivou i na taj način ne mogu da se posvete pacijentima koje bi stvarno trebali njihovu pažnju, pa ili pacijente takođe vraćaju kući ili ako su baš u teškom stanju onda ih ili hospitalizuju ili šalju dalje. Zbog gubitka povjerenja u ljekare na prva dva nivo zdravstvene zaštite pacijenti već sami odmah žele da se operišu ili liječe u Podgorici. Posljedično se kapaciteti šire samo u KBC-u jer je zatrpan pacijentima iz opštih bolnica, pa se KBC umjesto u instituciju tercijernog nivoa pretvara u neku Mega Crnogorsku opštu Bolnicu, u koju se sve više gubi povjerenje pa ljudi traže spas u inostranstvu i u privatnim bolnicama.
Izloženost zdravstvenog osoblja: u ovako teškoj situaciji medicinsko osoblje biva izloženo verbalnim, a vrlo često i fizičkim napadima. Tužbe građana za nesavjesno liječenje su sve češće. U tim tužbama ljekari moraju da sami angažuju advokata, jer im ustanova, ministarsrvo i ljekarska komora ne pružaju nikakvu zaštitu. Svi osuđuju doktore, a niko se ne pita kakva je sistem u kome oni rade. Niko ne postavlja pitanje da li su obezbijeđena stretstva za rad u tim ustanovama. Svak će reći da ljekari sami treba da se izbore za svoje uslove rada.
Nepostojanje integralonog plana razvoja zdravstvenog Sistema: ministarstvo nema integralni plan razvoja zdravstvenih institucija već je omogućeno da direktori sami kreiraju plan razvoja institucija, čime svaka institucija postaje izvor nestabilnosti , proizvoljnog razvoja, stranačkog zapošljavanja i neracionalnog trošenja sredstava po nahođenju nestučnog menadžmenta.
Nestručni partijski menadžment: koji je postavljen isključivo po partijskom dikatatu koristi institucije za ličnu korist, za ličnu političku promociju i promociju svoje partije, koristeći instituciju kao poligon partijskog zapošljavanja.
Partitokratija – Slobodni i pravedni konkursi ne postoje ni na jednom nivou organizacije zdravstvenog sistema. Umesto pravednog konkursa sa jasnim kriterijumima kvaliteta, postoje formalin konkursi u kojima su na različite načine skrivena diskreciona pava kako ministara tako i drugog rukovodećeg kadra. Politički podobni a nestručni ljudi sa manje referenci se zapošljavaju diskriminišući kvalitetne kadrove, zatim im se omogućava formalna doedukacija, čime stiču formalnu kompetitivnu prednost nad ostalima, zatim se unapređuju na rukovodeće pozicije opet po političkoj podobnosti i tako totalno urušavaju cjelokupni zdravstveni sistem, omogućavajući da njime upravljaju najnesposobniji kadrovi. Ovaj proces je doveo do kompletne politizacije zdravstva i cijelog društva, učvrstio da je političko sluganstvo jedini kriterijum za napredovanje, i stimulisao učlanjenje u partije kao jedini vid ulaganja u sebe.

Refroma zdravstvenog sistema:

Kako bi se obezbijedilo da cjelokupni zdravstveni sistem funkcioniše kao cjelina ministarstvo mora izraditi dugoročne i srednjeročne razvojene planove cjelokupnog zdravstvenog sistema i svih zdravstvenih ustanova posebno, sa novim sistematizacijama potrebnog kadra. Moraju se definisati jasne tačke evaluacije postizanja ciljeva, kako bi se moglo vršiti ocjenjivanje rukovodećeg kadra na 6 mjeseci. Mora se obezbijediti stiktno poštovanje važećih zakona.

Transparenti konkursi na kojima pobjeđuju najbolji po jasnim kriterijumima moraju postati osnova za unapređenje zdravastva. Ukinuti svaki oblik diskreciong prava koje je izvor svakog oblika korupcije i diskriminacije. Direktori ne smiju javno iznositi svoje političke stavove, ne smiju vršiti političko kadriranje, već kao profesionalci moraju sprovoditi politiku Vlade ma koja politička opcija bila na vlasti.

Stvaranje regionalnih Zdavstvenih centara, sa jedinstvenim rukovodstvom i administracijom, koji bi obezbjeđivali kordinisano funkcionisanje zdravstvenih ustanova na određenom području.

Stvaranje nacionalne strategije za odgovor na krizne situacije, kako bi država bila spremna da odgovori na svaki oblik iznenadnih zdravstvenih izazova.

Reforma Pimarne zdravstvene zaštite:

Adekvatno prikupljanje poreza i doprinosa (čime će se zdravstvenom sistemu povećati stabilnost)
Stvaranje cjelovitog informacionog zdravstvenog sistema u koji će biti umrežene ne samo javne zdravstrvene ustanove, već i apoteke, stomatološke ordinacije i privatne zdravstvene ustanove.
Taj sistem mora biti korisnički orijentisan i maksimalno optimizovan da ljekar ne gubi vrijeme na nepotrebne stvari.
Mora postojati elektronski uput i recept I pristupačan i pregledan elektronski karton pacijenta.
Podizanje ljekova u apotekama samo knjižicom/ličnom kartom.
Zaštita ličnih podataka pacijenta mora biti prioritet.
Zapošljavanje dovoljnog broja doktora u primarnoj zaštiti
Mora se uspostaviti norma za maksimalan dnevni broj pregleda kako bi ljekar adekvatno mogao se posvetiti svakom pacijentu, ne samo obavljajući ljekarski pregled već da ima vremena da obavlja i palanira mjere prevencije.
Ljekari moraju biti osposobljeni ( specijalizacije , i dodatne edukacije) naročito iz oblasti prevencije i ranog otkrivanja oboljenja. Samo prava prevencija vodi stvaranju zdrave i radno sposobne populacije i smanjenju troskova liječenja.
Povećanje plata ljekara i uvođenje sistema obračuna plata koji se ne može zloupotrijebiti, čime bi se i eliminisla potreba za fabrikovanjem usluga, a time bi se i vratila vjerodostojnost medicinske dokumentacije.
Razdvajanje primarne zaštite, na dječiji dispanzer, gerijatrijski dispanzer, dom zdravlja, kućnu njegu i hitnu medicinsku pomoć.
Stvaranje gerijatrijske ustanove sa specijalizovanim kadrom, čime bi se najstarijim članovima našeg društva obezbijedila adekvatna zaštita i bili bi oslobođeni čekanja i iscrpljivanja u sadašnjim domovima zdravlja.
Domovi zdravlja bi konačno to mogli i postati. Ustanove koje će se baviti ne samo liječenjem već i očuvanjem zdravlja i unapređenjem planiranjem preventivnih pregleda za rizične grupe stanovništva, pozivanje na preglede rizičnih grupa, vršenje skrininiga itd. (Stvaranje zakonske regulative za obavezne planirane zdravstvene preglede)
Specijalistička edukacija ljekara u HMP i osposobljavanje srednjeg medicinskog kadra u Hitnoj medicinskoj pomoći za samostaln rad na terenu: stvaranje timaova : tehničar i tehničar vozač, koji bi obavljali terenski posao uz stalnu konsultaciju preko radio veze sa ljekarima u bazi. Obezbjeđivanje uslova rada ljekarima u bazi Hmp, sa adekvatnom opremom i dovoljnim brojem vozila. Izgraditi ispostave HMP u većim mjestima koje su udaljene od Baza HMP kako bi se na vrijeme moglo stići i intervenisati.
1. Svaku bazu HMP opemiti malom operacionom salom u kojoj se mogu obaviti intervencije ušivanja i previjanja sitnih rana ili opekotina.
2. na taj način bi se izvršilo rasterćenje sekundarnog nivo z.z.
Reorganizacija i unapređenje kućne njege pacijenta.
Spajanje djelova primarne sa sekundarnom zaštitom radi zajedničkog korišćenja resursa , smanjenja opterećenosti i smanjenja troškova u radiološkoj, mikrobiološkoj i laboratorijskoj službi.
Stvaranje regionalnih zdravstvenih Centara, sa jedinstvenom upravom, i jedinistvenim računovodstvom, i umreženim digitalnim sistemom, kako bi se troškovi maksimalno redukovali.
Izgradnja centra za nezbrinute, kako bi se medicinski kapaciteti oslobodili stalnog pritiska zdravih a nezbrinutih osoba, koji su često smješteni na različitim odjeljenjima u sekundarnom nivou. U takvim centrima bi im se pružala ne samo stambena i socijalna već i zdravstvena zaštita.

Reforma sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite:

Trideset budzeta. godina pod valšću DPS-a je konstantno urušavan cjelokupni zdravstveni sistem u Crnoj Gori. Ciljano su uništavane bolnice i domovi zdravlja širom Crne Gore, sve sa cijeljem da se omogući partijskim vojnicima, kumovima i prijateljima da kroz privatne zdravstvene ustanove isisavaju novac iz državnog Država je sklapala nepovoljne ugovore sa brojnim privatnim zdravstvenim ustanovama (Codra, Hipokrat, Moj doktor, Glosarij i td. ) umjesto da ulaže u razvoj postojećih JZU i da gradi nove.

Hitno raskidanje ugovora sa povlašćenim tajkunskim PZU
Montefarm mora početi da obavlja funkciju zbog koje je osnovan ,da uvozi i snabdijeva sve JZU ljekovima, medicinskim materijalom i pomagalima po najpovoljnijim tržišnim uslovima. Sa pozitivne liste treba ukloniti ljekove za koje postoje jednako kvalitetne a mnogo jeftinije alternative.

Od ušteda ostvarenih na taj način potrebno je u nekoliko faza pokrenuti :

U Nikšiću

Izgradnju urgentnog bloka (UB) u Opštoj bolnici Nikšić, kojim bi se funkcionalno povezala zgrada internog odjeljenja, glavna zgrada bolnice i zgrada psihijatrije.
Povezivanje sa radiologijom koja bi bila u podrumu UB, omogućilo bi i lakši transport pacijenata sa svih odjeljenja kako onih hitnih tako i onih planiranih za redovna snimanja (a koji su do sada bili izloženi vožnji na krevetu ili kolicima po najgorim vremnenskim uslovima kroz dvorište bolnice do radiologije kako bi im se obvila potrebna snimanja. )
U urgentnom bloku bi uvijek obavaljali dežurstva : najmanje jedan hirurg, jedan anesteziolog i jedan internista i adekvatan broj srednjeg kadra. -Na taj način uz držurne ljekare na odjeljenjima bi bili u stanju da se spasu životi brojnih ljudi kojima su potrebne intervencije koje se moraju hitno sprovesti.
Projekat urgentnog bloka treba biti takav da u slučaju rasta smještajnih potreba bolnice u narednim godinama on omogućava nadogradnju modernih odjeljenja iznad urgentnog bloka.
Opšta bolnica je već podzemnim prolazom povezana sa Domom zdravlja , taj prolaz treba renovirati i osavremeniti , povezati sa zadnjim dijelom odjeljenja za psihijatriju i sve funkcionalno povezati sa podrumom(radiologijom) urgentnog bloka .
Iza psihijatrije na mjestu gdje bi se liftom spuštalo u podzemni prolaz potrebno je izgraditi manju prostoriju koja bi služila za pristup liftu i kao ostava za to odjeljenje.
Kupovinu moderne magnetne resonance , nabavka modernog digitalnog Rtg i Ct aparata, njegova integrcija preko PACS softvera sa ostalim odjeljenjima (Postepeni razvoj interventne radiologije)-koji bi svi bili smješteni u podrumu urgentnog bloka.
Izgraditi zgradu za ljekare JZU Opšte bolnice Nikšić na Parceli br. 1098 u listu nepoktetnosti LN 2765 K.O. Nikšić – koja je vlasništvo Opštine. Do nje na parceli koja je u vlasništvu Ministarstva zdravlja izgraditi zgradu za osoblje JZU Dom zdravlja Nikšić. – ovim projektom bi se ljekari i tehničko osoblje kroz ugovore o dodjeli stanova trajno vezali i ne bi napuštali ove JZU.
Ovaj projekat je neophodno realizovati ne samo zbog motivisanja ljekara i tehničkog osoblja da vežu svoju budućnost za Nikšić, već i zbog racionalnosti i dostupnosti zdravstvene zaštite. Naime često se dešava da pripravne ljekare i drugo osoblje koji žive u različitim udaljenim djelovima Nikšića, vozači bolnice dovoze sa njihovih adresa i to vrlo često traje veoma dugo što u hitnim situacijama onemogućava pružanje adekvatne medicinske usluge . Takvom dosadašnjom neracionalnom organizacijom se nepovratno gube ljudski životi a i neracionalno troše resursi Bolnice kao i vrijeme osoblja.
Povećanje plate ljekarima prema zahtjevima Sindikata doktora medicine, čime će se takođe ljekari motivisati da se vežu za Nikšić a ne da traže neku bolju perspektivu u inostranstvu kao što je bio slučaj do sada. ( Nikšić je zadnjih godina izgubio veliki broj stručnog kadra u koje je država godinama ulagala ) U koliko se to hitno ne uradi i ne uvaže enormna zalaganja u ovim teškim uslovima pandemije, vrlo brzo nakon završavanja iste otići će ogroman broj ljekara – što će znatno više dugoročno koštati državu nego što bi bilo kroz povećavanje plata.
Adaptacija kasarne na Zeti u modernu psihijatrijsku bolnicu.
Ovim projektom bi se omogućilo postepeno izmještanje Specijalne bolnice za psihijatriju Kotor sa turistički atraktivne lokacije koja bi se oslobodila za izgradnju hotela i dalju turističku valorizaciju, a Nikšić bi na taj način dobio veliki broj radno angažovanog stanovištva, koji bi svoja sredstva trošili u Nikšiću i tako pomogli razvoj malih preduzeća.
postepeno prebacivanje bolnice treba da prati i izgradnja stanova za svo osoblje.
Adaptacija Specijalne Bolnice Brezovik , kako bi se mogla na bolji način koristiti u vanrednim situacijama kao što je trenutno ova sa pandemijom SARS CoV 2
Izgradnja modernih smještjnih kapaciteta sa svim sadržajima u blizini Specijalne bolnice Brezovik za sve zaposlene u njoj.
Spajanje u administrativnom i tehničkom smislu JZU u Nikšiću u vidu Zdravstvenog centra koji bi činili Opšta Bolnica, Dom zdravalja, Specijalna bolnica za plućne bolesti i Specijalna bolnica za psihijatriju.
Na taj način bi bila ostvarena koordinacija između ovih ustanova koje bi bile pod jedinstvenom upravom i administracijom čime bi se potrošnja sredstava racionalizovala.

U koliko Ministarstvo zdravlja samo dio sredstava koje uštedi prestankom finansiranja tajkuna, usmjeri u ove razvojne projekte, uštede na duge staze će biti još veće, kao i rasterećenje Kliničkog Centra Crne Gore koji bi konačno mogao da postane stvarno tercijarna ustanova.

Na ovaj način bi se započela modenizacija JZU Opšta bolnica Nikšić i njeno postepeno osposobljavanje kadrom, opremom i smještajnim kapacitetima kako bi se u bliskoj budućnosti pretvorila u regionalni centar.

Takođe kumulativni efekat ovih mjera na privredu i razvoj malih preduzeća u Nikšiću bi bio ogroman.

U Risnu

U Herceg Novom

U Podgorici

U Bijelom Polju

U Beranama

U Pljevljima

U Baru

Preventiva kao izvor zdravlja društva i ekonomije:

OBRAZOVNI SISTEM, KULTURA UMJETNOST I SPORT

Trenutno stanje

Situaciju u našem društvu najboje odslikava obrazovni sistem. Stoga ćemo ovo razmatranje započeti kratkom analizom stanja na univerzitetu kroz primjer medicinskog fakulteta, a završićemo sa stanjem u osnovnim školama. Pokušaćemo da približimo dramatične opasnosti sve veće negativne selekcije kadrova u obrazovnom sistemu.

I pored toga što smo ,,lideri” u regionu po mnogim pitanjima, trenuto saradnici u nastavi na Medicinskom fakultetu su plaćeni honorarno. Visina tih honorara se vremnom smanjivala. Nekada ranije je student demonstrator plaćan 50 e mjesečno a sada je ljekar saradnik u nastavi plaćen 100 e, a student demonstrator je sada bez honorara. Zbog tako niske nadoknade za rad, na konkursima za saradnike se javlja sve manji broj ljekara.

Najavljene su mjere (od strane rektorata) da na predkliničkim predmetima saradnik u nastavi ( ljekar) mora biti primljen u stalni radni odnos na medcinskom fakultetu, uz platu od oko 450e i da mora doktorirati u određenom roku.

Negativna selekcija i urušavanje obrazovnog sistema u Crnoj Gori

Da razmotrimo :

Koji će to ljekar, elektro inženjer ili profesor poželjeti da radi kao asistent neodređen broj godina za platu od 450e, ako može da dobije specijalizaciju, zaposlenje kod privatnika ili u inostranstvu i da radi za platu 800 e- 1000e ili par hiljada evra?
Ko će se to odreći specijalizacije, usavršavanja i mogućnosti da kao specijalista sjutra otvori svoju privatnu ambulantu ili drugi privatni biznis?
Ko će se to odreći svega toga i raditi ko zna koliki broj godina (dok profesor ne ode u penziju) kao saradnik za 450e?
Pa samo onaj ko ili ima ogromnu ljubav ili nema drugu mogućnost-onaj koji zbog svog lošeg prosjeka nije u stanju ni da dobije specijalizaciju, niti bilo gdje da se zaposli. ( vjerovatnija je ova druga opcija)
Ono što je tragično jeste da takav neko neće moći da upiše doktorske studije (zbog niskog prosjeka) pa tako neće moći da doktorira u predviđenom roku i dobiće otkaz ( prije nego što je i naučio da radi taj posao) i biće zamijenjen novim tek završenim studentom još nižeg prosjeka. I tako u krug.

Još i najboja varijanta je da nema ljekara, koji će na to pristati, pa da se posledično ugasi medicinski fakultet u nedostatku kadra. To je mnogo bolja varijanta nego da dolazi iz godine u godinu do sve veće degradacije u procesu destimulacije i negativne selekcije kadra. Valjda bi na katedrama trebali da rade najbolji i najuspješniji a ne najgori i oni koji nemaju gdje drugo. Je li to budućnost Crnogorskog univerziteta?

Ovo sve zvuči kao scenario nekog lošeg holivudskog filma pod naslovom „osveta loših đaka“ . Međutim da nije tragično bilo bi smiješno.

No izgleda da je lako biti asistent (saradnik u nastavi) ili univerzitetski profesor jer prema mišljenju rektorata izraženog kroz nadoknadu za rad, to očigledno mogu i najgori. Oni ipak rade sa punoljetnim, formiranim ljudima, pa koliko god da su nestručni ne mogu pokvariti već oblikovanog čovjeka željnog znanja i nauke. Mogu postati samo predmet viceva i sprdnje među studentima.

Teško je biti učitelj!

Odgovornost za mladog čovjeka, koji se tek formira, kome je potreban učitelj-uzor, učitelj-roditelj, učitelj-vaspitač, učitelj-prijatelj. Nekada je biti učitelj bila velika čast. Ti ljudi su bili cijenjeni i poštovani i više nego ljekari jer su ljudi shvatali njihov značaj ne samo za njihovo dijete nego za budućnost cijelog naroda. Ne tako davno djeca su stvarno voljela svoje učitelje.

Teško je biti učitelj! To može biti samo čovjek neizmjerne odgovornosti, znanja i ljubavi.

U ozbiljnim državama motivišu se najbolji da budu upravo učitelji, jer od njih zavisi budućnost države. Od njih zavisi nivo svijesti jednog naroda. Za uspjeh Finske upravo su zaslužni učitelji. Najveći broj završenih srednjoškolaca u Finskoj žele da budu učitelji.

Ko kod nas želi da bude učitelj?

Danas u Crnoj Gori teško da ima tragičnijeg zanimanja od učitelja. Bez poštovanja od države i stanovništva, bez adekvatne nadoknade za svoj rad, bez moralne i emotivne satisfakcije.

U ovom horor filmu u Crnoj Gori, učitelji mogu samo da trpe pritiske i poniženja od direktora, roditelja, bijesne djece i društva zatrovanog rijaliti programima i tabloidnom štampom.

U takvoj sredini gdje se godinama nagrađuju najgori, a kažnjavaju, demotivišu, i iz kog odlaze najbolji, ne možemo ništa drugo ni očekivati do potpunu degradaciju svijesti, morala i urušavanje društva kao cjeline. Ovo tragično duštvo je samo odraz u ogledalu kvazielite koju već godinama stvaramo negativnom selekcijom.

Osnovno i srednjoškolsko obazovanje

Dugogodišnja praksa zasnivana na izrazito negativnoj selekciji nastavnog kadra u osnovnim i srednjim školama dovela je do kompletnog urušavanja obrazovnog sistema. Nažalost često se dešava da najgori đaci upisuju učiteljske fakultete, a nastavnici često postaju ljudi sa najlošim prosjecima na fakultetima. Takav nastavni kadar ne samo da nema i ne umije da prenese znanje učenicima već postepeno korumpira cijeli sistem. Javna je tajna da se u nekada elitnim školama, danas trguje ocjenama, što je vremenom dovelo do hiperprodukcije ,,luča”, pa nije rijedak slučaj da su gotovo svi đaci u odjeljenju lučaši. Ovakav način funkcionisanja degradira i samu diplomu luče, i ishod rangiranja u okviru oba stepena obrazovanja, gdje se često đaci koji su znatno slabiji od drugih nagrađuju, a kriterijumi se spuštaju na njihov nivo ili još gore brutalno se traže mane i neznanje đacima koji nemaju vezu ili novac, jer ne mogu baš svi da budu lučaši. Time se od škola, umjesto da budu izvor znanja, proizvode izvori frustracija i temelja za razvoj brojnih daljih problema u društvu.

Da bi se riješili ovi problemi potrebno je adekvatnom stimulacijom i adekvatnim kriterijumima motivisati najbolje đake sa svih fakulteta da žele da postanu učitelji, nastavnici i profesori.
Potrebno je osmilisti i uvesti predavačke licence, kako bi se nastavni kadar stalno edukovao i potvrđivao, kako bi zadržali svoja radna mjesta.
Postepeno povećavati plate prosvetnim radnicima, kako bi motivsali najbolje da postanu prosvetni radnici.
Za kriterijume bodovanja od kojih zavise i plate, uvesti kriterijume kvaliteta, inovativnosti i uspjeha, koji bi se konstantno provjeravli kroz eksternu provjeru znanja učenika kroz redovno testiranje, kroz opštinska i državna takmičenja, kao i kroz bodovanje nastavnika kroz pisanje naučnih radova, projekata i td.
Potrebno je izvršiti reformu obrazovnog programa kako bi doslo do promjene od pasivnog memorijskog ka aktivnom eksperimentalnom znanju.
U obrazovne programe je potrebno uvesti bojne predmete kako bi učenicima postavili što širu obrazovnu osnovu, a time im omogućili adekvatno razumijevanje svih procesa u svojoj cjelovitosti i povezanosti.
U obazovni sistem kroz sve predmete je potrebno uključiti i učenje brojnih vještina koje čine svakodnevni život kako bi se mladi ljudi postepno pripremali da preuzmu svoje životne uloge, i kako bi bi bili adekvatno osposobljeni da se nose sa sopstvenim izborima
Potrebno je povezivanje muzeja i galerija sa osnovnim i srednjim školama kako bi učenici sticali iskustveno znanje, kako bi se zainteresovali za svoju kulturu i istoriju

Visokoškolsko obazovanje

Univerzitet Crne Gore kao najznačajnija visoko obrazovna ustanova u državi, je trenutno u ekstremno lošem stanju, a razlozi za to su brojni.

Prvi i najznačajniji razlog je ekstremna negativna selekcija kadrova. Naime na primjer za izbor saradnika u nastavi gleda se isključivo diploma sa poslednjeg stepena studija a to znači da je potencijalni kandidat mogao da ima prosjek na osnovnim studijama 6.00 a da zatim na nekom od fakulteta u regionu završi master studije (koje se plaćaju) i da na tom stepenu studija ima prosjek 10. Pošto je kriterijum takav kandidat koji na ovaj način završi osnovne i master studije ima prednost u odnosu na nekog ko je i osnovne i master studijie zavrsio sa prosjekom od 9,5 . Ključna stvar kod izbora kadrova na univerzitetu mora biti prosjek od prvog do poslednjeg stepena studija kao i broj godina studiranja.

Što se tiče izbora u akademska zvanja godinama su se dešavale neregularnosti da se u zvanja biraju ljudi koji ne zadovoljavaju ni minimum traženih kriterijuma ili referenci. Neophodno je sprovesti i internu i eksternu istragu da se pronađu svi oni koji su izabrani u zvanje a da u momentu izbora nijesu ispunjavali minimalni prag za prijem. Takvima treba ponuditi kompromisno rješenje da u roku od 5 godina moraju zadovoljiti i prethodne i nove kriterijume za izbor u novo zvanje.

Sve promjene u kriterijumima za izbore u zvanja se mogu realizovati isključivo ako se one odnose na sve uključujući i redovne profeseore. Na primjer ako se novim pravilnikom želi postići da se novoizabrani redovni profesori opet potvrđuju ili reizabiraju u intervalima od 5 godina to onada mora da važi i za već postojeće redovne profesore, odnosno svi bez izuzetka moraju biti reizabrani pod istim uslovima.

Univerzitet se decenijama nije značajnije promijenio u smislu studijskih programa, odnosno uglavnom su to bile kozmetičke promjene bez suštinskog značaja. Postoji veliki broj studijskih programa koji realno nemaju nikavu tržišnu vrijednost. Takve studijske programe treba racionalizovati, u dužem period onemogućiti upis studenata , sve dok stanje na birou rada ne pokaže da treba pokernuti proces upisa studenata. Nastavni kadar koji je angažovan na tim studijskim programima, treba reangažovati u formi instituta na univerzitetu koji će imati primanja iz budzeta ali će imati obavezu da rade projekte koje država bude tražila kao i da konkurišu za međunarodne projekte. Iz tih sredstava mogu angažovati svoje saradnike koji neće biti na teretu budzeta. Takođe i za njih treba da važe mjerila za izbor u zvanje na institutima .

Takođe ovo podrazumijeva otvaranje i novih organizacionih jedinica na univerzitetu u skladu sa potrebama tržišta što se prije svega odnosi na novi fakultet za ICT. Taj fakultet bi bio povezan sa novoosnovanim državnim telekomom, nomadskim ICT naseljima, potrebama e-urpave, energetskim kompanijama is vim državnim prioritetima.

Kultura

U srcu svake nacije leži njena kultura – skup tradicija, običaja, vrednosti i umetnosti koji oblikuju identitet jednog naroda. SUVERENISTI prepoznaju značaj kulture kao temelja na kojem se gradi snažna, nezavisna i održiva Crna Gora.

Očuvanje kulturne baštine: Svaki segment naše kulture, bilo da je riječ o narodnoj muzici, plesu, običajima ili arhitekturi, treba pažljivo čuvati i prenositi budućim generacijama. Podstičemo osnivanje kulturnih centara i muzeja koji će biti posvećeni očuvanju i promociji crnogorske kulture.
Izgradnja muzeja: Planiramo izgradnju muzeja posvećenih očuvanju kulturne baštine Crne Gore i regiona. Ovi muzeji neće samo služiti kao mjesto za čuvanje našeg bogatog nasleđa, već će i promovisati kulturu, smanjivati etničke distance i jačati turističku ponudu.
Edukacija: Uvođenje kurseva o crnogorskoj kulturi u školske programe kako bi mladi od rane dobi razumjeli i cijenili svoje kulturno nasleđe.
Kulturna razmjena: Podstičemo kulturnu razmjenu s drugim zemljama kako bismo promovisali crnogorsku kulturu širom sveta, ali i obogatili našu kulturu upoznavanjem s drugim kulturama.
Digitalizacija kulturne baštine: U eri tehnologije, važno je koristiti digitalne alate za očuvanje i promociju naše kulture. Pokrenućemo projekte digitalizacije kulturnih artefakata, knjiga i drugih materijala kako bi bili dostupni svima, bilo gdje u svijetu.
Lokalni kulturni festivali: U svakom gradu Crne Gore razvijaćemo specifične kulturne festivale koji će biti integralni deo turističke ponude. Ovi festivali će osim promocije lokalne kulture, doprinijeti ekonomskom razvoju i jačanju zajednice.

Kroz ovaj pristup, SUVERENISTI žele osigurati da kultura Crne Gore ostane živa, dinamična i relevantna, dok u isto vrijeme služi kao most ka drugim kulturama i narodima.

Umjetnost

Umjetnost je odraz duše jedne nacije, sredstvo kroz koje izražavamo naše najdublje emocije, vrednosti i vizije. SUVERENISTI prepoznaju značaj umjetnosti kao sredstva za obogaćivanje života građana Crne Gore i kao ključnog faktora u promociji naše zemlje na međunarodnoj sceni.

Podrška umetnicima: Umetnici su ambasadori naše kulture i identiteta. Pružićemo finansijsku i institucionalnu podršku umetnicima kroz stipendije, grantove i programe. Takođe, osiguraćemo prostorije i ateljee gde će umetnici moći slobodno da stvaraju.
Edukacija iz oblasti umetnosti: U školske programe uvesti ćemo kurseve iz različitih oblasti umetnosti kako bi mladi imali priliku da razvijaju svoje talente i stvaralačke sposobnosti od najranijeg uzrasta.
Umetničke galerije i izložbe: Promovisaćemo izgradnju galerija i organizaciju izložbi kako bi umetnici imali priliku da predstave svoj rad široj javnosti.
Međunarodna saradnja: Podstičemo učešće crnogorskih umetnika na međunarodnim festivalima, izložbama i radionicama. Takođe, organizovaćemo razmjene sa umetnicima iz drugih zemalja kako bi se obogatila naša umetnička scena.
Digitalna promocija umetnosti: U eri digitalizacije, koristićemo online platforme i društvene mreže za promociju radova naših umetnika, čime ćemo omogućiti globalnu vidljivost i priznanje.

Kroz ovakav pristup, SUVERENISTI žele da umjetnost Crne Gore cveta i da umetnici imaju sve potrebne resurse za izražavanje svoje kreativnosti i doprinos društvu.

Sport

Sport je više od fizičke aktivnosti; on oblikuje karakter, promoviše timski duh i pruža priliku za postizanje izvanrednih dostignuća. SUVERENISTI prepoznaju značaj sporta kao sredstva za promociju zdravlja, zajedništva i nacionalnog ponosa.

Obavezni sportski klubovi pri školama i fakultetima: Svaka obrazovna institucija će imati svoj sportski klub kako bi se studentima i učenicima pružila prilika da se bave sportom i razvijaju svoje sposobnosti. Uvođenjem ovih klubova, biće zaposlen veliki broj trenera specijalizovanih za različite sportove, čime se otvaraju nova radna mjesta i pruža prilika za profesionalni razvoj u oblasti sporta. Osim toga, planiramo uvođenje dodatnih časova fizičkog vaspitanja kako bi se suprotstavili negativnim efektima digitalne kulture koja često zanemaruje fizičko zdravlje. Ovi klubovi će biti podržani od strane države i lokalnih zajednica, a njihova uloga će biti ključna u promociji zdravog načina života među mladima.
Gradske i državne lige: Uvođenje gradskih i državnih liga u kojima će školski sportski klubovi imati priliku da se takmiče. Ove lige će pružiti platformu za mlade talente da se istaknu i pokažu svoje sposobnosti. Pored toga, pobjednici liga će biti nagrađeni i imati priliku za dalji profesionalni razvoj.
Privatizacija postojećih sportskih klubova: Kako bismo osigurali održivost i konkurentnost sportskih klubova, planiramo njihovu privatizaciju. Privatni vlasnici će imati sredstva i resurse da unaprijede klubove, kupuju igrače od škola koje učestvuju u gradskim i državnim ligama, čime će škole ostvarivati profite. Ova sinergija između škola i profesionalnih klubova će doprineti razvoju sporta u Crnoj Gori na svim nivoima.
Promocija rekreativnog sporta: Organizovaćemo sportske manifestacije i događaje u svim gradovima kako bi građani bili motivisani da se bave sportom, unapređuju svoje zdravlje i stvaraju zajednički duh.
Izgradnja sportskih objekata: Planiramo izgradnju modernih sportskih objekata i terena koji će biti dostupni svim građanima. Ovi objekti će biti prilagođeni različitim sportovima i uzrastima.
Edukacija i obuka trenera: Investiraćemo u edukaciju i obuku trenera kako bi naši sportisti imali pristup najboljim metodama treninga i najnovijim saznanjima iz oblasti sporta.

Kroz ovaj pristup, SUVERENISTI žele da sport u Crnoj Gori bude pristupačan svima, da promoviše zdrav život i da služi kao sredstvo za jačanje nacionalnog identiteta i ponosa.

TELEKOMUNIKACIJE, ELEKTRONIKA, INFORMACIONE TEHNOGIJE, MEDIJI, NVO

Telekomunikacije

U svakoj oblasti koja je od suštinskog zančaja za razvoj, država mora da ima svoju instituciju koja je mjera kvaliteta, koja garantuje da se za određeni novac dobija određeni kvalitet. Takođe ozbiljna država i Vlada mora imati komunikacione veze u zemlji i sa inostranstvom kojima se obezbjeđuje tajnost informacija od državnog zančaja. To svakako se ne može ostvarivati kroz privatna preduzeća koja su u vlasništvu stranih država.

Trenutno stanje

Nažalost trenutna situacija u Crnoj Gori je takva da je organizovana kriminalna grupa prodala uz korupcionašku aferu jedan od najvažnijih resursa ove države Crnogorski Telekom – profitabilnu firmu , koja je donosila konstantne prihode a takođe i naučnu i praktičnu bazu za studente i inženjere.

Rešenje

Osnivanje nove državne telekomunikacione kompanije, koja će se bazirati na domaćim intelektualnim resursima, sa akcentom na inženjerske i naučne, posebno apostrofirajući Univerzitet Crne Gore. Na osnovu novih smjerova iz oblasti ICT-a, Univerzitet može da produkuje kadrove koji će činiti bazu nove ICT kompanije. Profit koji godinama inostrane telekomunikacione kompanije „oduzimaju“ od svih građana Crne Gore, može i mora ostati za dalji infrastrukturni razvoj. Na ovaj način se povećava broj zaposlenih mladih visoko obrazovnaih, unapređuje se razvojna komponenta ovog sektora. U sinergiji sa drugim državnim kompanijama poput EPCG , CEDIS , kojima su zbog zahtjeva savremenih tehnologija za proizvodnju i distribuciju električne energije, neophodni mnogi telekomunikacioni servisi koje oni takođe plaćaju inostranim kompanijama, na ovaj način taj novac bi ostajao u državi i mogao bi se opredijeliti za dalji razvoj novih tehnologija.

U procesu formiranja ove nove kompanije sve štetne recidive nastale usled potencijalno neprofesionalnog postupka prodaje Crnogorskog telekoma, treba adresirati prema odgovornima uz odgovarujuću kompenzaciju.

Elektronska uprava

Elektronska uprava je trenutno u vrlo lošem stanju. Postoje sporadični primjeri donekle efikasnih rešenja, ali je generalno potrebno značajno unaprijediti. Uzmijući u obzir da je u državnoj i opštinskim administracijama oko 55 000 zaposlenih, dolazi se do apsurdne situacije da postoji ogroman broj administrativnih radnika, a da je efikasnost cijelog sitema ravna nuli.

Elektronsku upravu nije moguće unaprijediti bez novih ICT tehnologija. Što je opet u direktnoj vezi sa prethodno navedenim tezama o potrebi za državnom telekomunikacionom kompanijom. Imajući u vidu globalne probleme digitalne bezbjednosti, tajnost i zaštita ličnih i državnih podataka mora biti od krucijalne vežanosti za novu elektronsku upravu , a ona se može obezbijediti jedino ispunjavanjem navedenih uslova. Serveri, baze podataka ne smiju biti prepušteni vlasništvu i eventualnom uticaju stranih centara moći.

Organizvoanjem moderne elektronske urpave smanjio bi se broj zaposlenih a povećala efikasnost i brzina usluge ka građanima. Sve procedure bile bi pojednostavljene kako bi građanin brzo i efikasno dobio željenu uslugu. Sve viškove zaposlenih koji bi se u procesu modernizacije pojavili, ne bi trebalo otpuštati , već prekvalifikovati, osposobiti i zaposliti u novoosnovanim kompanijama u državnom i opštinskom vlasništvu.

Sve baze podataka moraju biti uvezane sa centralnom bazom državljana Crne Gore, bazom prebivališta i boravišta građana koje moraju biti ažurirane na svakih 6 mjeseci. Birački spisak mora biti generisan automatskim putem isključivo na osnovu ovih baza podataka. Potrebno je zakonski strogo sankcionisati svaku zloupotrebu i manipulaciju birčakog spiska. Iformaciona bezbjednost svih ovih baza takođe mora buti uređena novim zakonodavnim okvirom koji će omogućiti maksimalnu zaštitu.

Nove šanse kroz informacione tehnogolije

Digtalni nomadi

Džava odnosno odgovarajuća ministarstva moraju imati obavezu da formiraju organizacione jedinice koje će se isključivo baviti projektnom kreiranja ICT nomadskih naselja u Crnoj Gori. To podrazumijeva energičan angažman prema svim potencijalnim visokotehnološkim kompanijama u svijetu, u cilju privlačenja njihovih kapaciteta i stvaranja njihovih mini ekspozitura ili nomadskih kolonija. Državno zemljište , energetski resursi, putna infrastruktura i ostala neophodna logistika je obaveza države Crne Gore. Benefiti od ovakvih nomadskih kolonija se mogu očekivati u prvim godinama nakon njihovog osnivanja. Ono što država uloži u smislu logistike se već nakon pet godina se desetostruko vraća. Osim visoko tehnoloških kompanija iz svijeta, drugu ciljna grupu predstavljaju moćni i eminentni univerziteti koji će u turnusima slati svoje studente u slična nomadska naselja na našoj teritoriji, kako bi realizovali dio svojih studijskih programa i naučnih istraživanja u sprezi sa izvornom prirodom. Dodatna pogodnost kod ovakvog pristupa se ogleda u brojnim naučno/industrijkim kongresima na koje dolaze visoko platežni gosti koji popunjavati hotelske kapacitete u vremenskim intervalima van špica zimske ili ljetnje sezone. To naravno utiče i na lokalnu populaciju da kreira dodante zanimljive turističke sadžaje koji trebaju biti stimulisani i od strane džave u jasno preciznim zakonskim okvirima koji bi razvijali autohtonu i tradicionalnu ponudu.

Opštine kao startap pokrovitelji razvoja digitalnih tehnologija.

Sobzirom da trenutno u opštinskoj administraciji postoje ogromni viškovi zaposlenih svih profila, potrebno je jedan dio njih odvojiti za rad u administraciji za startup projekte koji bi radili na razvoju sofverskih rješenja i aplikacija. Video „gejming“ kao jedna od najznačajnih biznisa u sferi ICT-a može bez većih infrastrukturnih ulaganja zančajno doprinijeti prilivu kapitala. Takođe ulaganjem u razvoj ovakvih projekata omgućilo bi se mladim ljudima da neopterećeni egzistencijalnim problemima rade na sopstvenom stručnom usavršavanju što bi dugoročno donijelo novu vrijednosti i zamah novog razvoja.

Na taj način bez dodatnih troškova Opštine bi se mogle osloboditi viškova kadra , koji bi se vremenom prekvalifikovao za podršku tržišno potrebnim zanimanjima. Na taj način stvorila bi se brojna radna mjesta za podršku i razvoj ne samo za programiranje, već i za mnoge mlade ljude različith struka : dizajnere, reditelji, arhitekte, glumci, scenaristi, ekonomisti, pravnici i td.

Mediji

Da bi stuštinski imali nezavisnu državu, moramo imati i nezavisne medije. S obzirom da mediji na današnjim osnovama ne mogu biti lišeni stranog uticaja potrebno je da on bude jasan i transparentan, kako bi grđanima bilo jasno: kao što im je u prehrambenoj prodavnici jasno čiji proizvod kupuju i jedu, tako im i u medijima mora biti jasno čiji proizvod i čiju informaciju konzumiraju.
Uvesti zakonsku regulativu o kontroli stranog uticaja preko uticaja na medije i njihovu uređivačku plitiku naročito u oblasti informativnih političkih i kultunih programa.

Uvesti obavezu prijavljivanja vlasničke strukture svih medija do nivoa stvarnog krajnjeg vlasnika.

Uvesti rigorozne kazne za svako netačno prijavljivanje ili dezinformaciju, kako bi se uvela odgovornost u funkcionisanju medija.

Svakom grđaninu prilikom plasiranja neke informacije moraju biti jasno naznačeni izvori te informacije kao i vlasnička struktura medija.

Takođe potrebno je da regulatorna agencija pri ministarstvu javne urpave redovno objavljuje izvještaje o broju medija koji djeluju u Crnoj Gori i čiji uticaj i u kolikoj mjeri zastupaju u ukupnom medijskom prostoru Crne Gore.

Nvo

U modernom društvu kako raste značaj medija i informacija tako i raste značaj građanskog akitvizma , čiji uticaj na kreiranje javnih politika postaje sve veći.

No svjedoci smo da zadnjih godina mediji i snažni upliv kapitala u nvo sektor promovišu određene nvo čije mišljenje postaje jedan od ključnih aktera u kreiranju javnog mnjenja.

Kako bi se zaštitili od takvih prikrivenih stranih uticaja na javne politike, potrebno je po ugledu na Sjedinjene Američke Države uvesti zakonsku regulativu o kontroli stranog uticaja preko finansiranja NVO, tako da sve nevladine organizacije finansirane iz inostranstva je potrebno registrovati shodno takvom zakonu kao strane agente. Sve izjave takvih nvo u medijima, mediji su dužni da proprate informacijom od koga je finansirana data organizacije i shodno tome čije interese zastupa.

Takođe potrebno je da regulatorna agencija pri ministarstvu javne urpave redovno objavljuje izvještaje o broju NVO koje djeluju u Crnoj Gori i čiji uticaj u kolikoj mjeri zastupaju.

Igre na sreću

Slomom nekadašnje industrije, veliki broj radnika je ostao bez posla , a u nedostatku novih mogućnosti za radni angažman, brojni ljudi su se okrenulu kocki, sportskoj kaladionici i online klađenju. Biće potrebno puno vremena, da se postojeća motivacija za zaradom bez turda ispravi- kroz obrazovanje i kroz nove mogućnosti za radni angažman. No ne smije se čekati da se to samo desi, te nove mogućnosti treba intenzivno stvarati.

Takođe ovu postojeću motivaciju koja danas produkuje veliko nezadovoljstvo, konstantne gubitke građana, a naročito države, treba iskoristiti za kreiranje novih razvojnih mogućnosti.

Država mora povećati sve poreze na igre na sreću, čime bi brojne vlasnike kladionica, primorala da izvrše diversifikaciju svog biznisa i da zaradu ulože u neki realni sektor kako bi održali prihode. Takođe povećanim oporezivanjem, veća količina novca bi ostajala u državi od koje bi mogao da se stvori posebni „razvojni fond“.
Potrebno je takođe da se kao i u svim drugim oblastima država pojavi ne samo kao regulator već i kao konkurent koji bi držao određeni kvalitet za određenu cijenu. Otvaranjem brojnih državnih i opštkinskih igara na sreću i nagradnih igara iz kojih bi se takođe finansirao „razvojni fond“ bilo bi omogućeno da se postepeno i lakše pređe taj korak ka stvaranju šireg realnog privrednog sektora .

EVROPSKE INTEGRACIJE

Sve partije u Crnoj Gori u svojim programima se deklarišu da teže uključenju Crne Gore u Evropsku uniju. To je maltene postala mantra bez sadržaja, koja postoji isključivo za prikupljanje međunarodne podrške. Suštinski nijedna partija u Crnoj Gori ne govori ozbiljno na nivou argumenata šta to znači za naše društvo.

Trenutno stanje

Evropska unija je formacija koja se sastoji iz veoma različitih država, koje imaju različite nacionalne interese, različite ekonomije, i različit nivo razvoja društva. U okviru unije već se izdvaja nekoliko blokova, ali posebno se izdvaja Njemačka (sa nekoliko zemalja oko nje) kao najrazvijenija zemlja unije. Ove moćne države se najčešće pojavljuje kao politički i ekonomski autoritet. No da vidimo šta to praktično znači za manje razvijene zemlje unije.

Začarani krug zaduživanja

Sobzirom da je to zemlja koja je po razvijenosti daleko ispred i razvijenih, a naročito ispred nerazvijenih zemalja Evropske unije, ona se na tržištu pojavljuje kao bokser teške kategorije u ringu sa perolakom kategorijom. Konstanto pobjeđuji u toj neravnopravnoj borbi.

Bogate države imajući višak novca, se pojavljuju prvo kao investitori koji kupuju „propala“ lokalna preduzeća(obično gigante-CG Telekom) i na taj način preko njih konstanto izvlači kapital iz slabijih država, a onda preko raznih institucija EU se pojavljuje i kao kreditor zemljama EU u razvoju dajući im kredite koje one zbog lošeg stanja u svojoj ekonomiji ne mogu da redovno izmiruju, što ih prinuđuje da ponovo uzimaju kredite koje usmjeravaju u potrošnju i stvaraju začarani krug (Grčka je primjer kako taj proces izgleda u svom finalu, mnoge zemlje su na različitim djelovima tog puta).

Privatizacijom ili uništavanjem državnih giganata pojavljuju se i lokalni monopolisti. Za razliku od nekada „neprofitabilnih“ državnih giganata čiji se kapital dijelio „neracionalno“ velikom broju radnika i ta sretstva su trajno ostajala u državi, sada monopolisti imaju „optimalan“ broj radnika i ostvaruju velike profite, tako da svoj veliki profit nemajući gdje da troše u svojim državama(koje ne proizvode gotovo ništa), već ga troše na luksuzne robe opet u najrazvijenijim državama, izazivajući konstantan odliv kapitala. Čime razvijene države opet imaju višak kapitala koji investiraju i tako u krug, do potpunog kolapsa slabijih, kojima onda se u vidu milostinje daje pomoć u vidu novih zaduženja.

Zamke učlanjenja i pregovora

Učlanjenje u Evropsku uniju ustrojenu na ovakav neizbalansiran način, koji uništava i samu uniju, jer neko ko bi trebao da bude motor razvoja, postaje glavni parazit i rušilac unije. Sve to dovodi do nekoliko glavnih efekta u toku učlanjenja i kasnije nakon učlanjenja.

Prvi efekat učlanjenja je odliv domicilnog stanovištva u potrazi za boljim životom u Eu. Taj odliv u prvoj godini je u svim državama istočne i jugoistočne evrope koje su se učlanile bio ogroman, tako da su najkvalitetniji kadrovi u koje se godinama ulagalo otišli. Sav taj priliv kadra iz same EU nije dovoljan da zadovolji rastujuće ekonomije naročito Njemačke, već prihvataju pod geslom humanosti i izbjeglice iz cijelog svijeta, iza čega se krije jasan ekonomski interes jeftine radne snage. U pokušaju da ograniče priliv izbjeglica do broja koji im je potreban na godišnjem nivou nametnuli su ostalim pa i nerazvijenim zemljama kvote za prihvatanje izbjeglica koje dodatno opterećuju njihove ekonomije koje su i onako na putu kolapsa, nažalost stvarajući i neprijateljstvo između blokova unutar same unije i radikalizujući odnos njihovog stanovništva prema izbjeglicama.

Drugi vežan efekat učlanjenja su investicije same EU u vidu nepovratne pomoći i kredita, koje brojni politički subjekti vide kao šansu za razvoj države. Međutim to nije šansa za razvoj već siguran put u propast. Na taj način gubi se državni suverenitet i podliježe političkom uticaju. Na primjeru Velike Britanije se može vidjeti koliko je isčlanjenje iz Eu skupo, i za uspješnu zemlju, a kakavo bi tek bilo za jednu neuspješnu kakva je Grčka.

Treći važan efekat učlanjenja je gubitak suvereniteta po brojnim pitanjima. Najvažnije odluke se neće donosti u našoj zemlji već u Briselu i drugim centrima moći. Brojnim administrativnim, tehničkim i birokratskim pravilima u najvećoj mjeri biće oduzeti svi mehanizmi državi da se izbori sa bilo kojom krizom i za pomoć će se uvijek morati obraćati i čekati reakciju instiucija EU a koje uvijek imaju svoje prioritete, što smo jasno vidjeli u toku pandemije SARS CoV 2 .

Jedini donekle dobar efekta pripreme za učlanjenje koji se često ističe je dostizanje standarda Evropske unije po brojnim pitanjima ili harmonizacija. To je i jedini relevantan argument, međutim standardi se mogu i trebaju postići prije priključenja. Namjerno koristimo riječ donekle jer među brojnim „standardima“ koje treba dostići kriju se i brojni koji su veoma nepovoljni po našu ekonomiju, razvoj, pa čak i vrlo nepovoljni po zdravlje. Nemojmo zaboraviti da smo u procesu harmonizacije morali spustiti naš standard za dozvoljenu radioaktivnost prehrambenih proizvoda na znatno niži nivo kako bi dozvolili uvoz hrane koja ima povišenu radioaktivnost a koja po prethodnim normativama nije se mogla uvoziti.

Standardi prije statusa

Zato, dostizanje i prestizanje standarda EU po brojnim pitanjima za nas jeste prioritet, ali uvijek moramo prvenstveno voditi računa o zdravlju i ekonomskim interesima naših građana. Standardi nikada ne smiju biti neke imaginarne predstave, već jasni ciljevi sa jasnim razlozima uvijek usmjereni na poboljšanje života i zdravlja stanovištva. Upravo postizanjem visočijih standarda i od same EU, naročito na polju ekologije, zaštite životne sredine i proizvodnji zdrave hrane i ambalaže, za nas je od prioritetnog značaja kako bi naši proizvodi bili konkurentniji prvenstveno na našem tržištu.

O samom priključenju uniji potrebno je otvoriti višegodišnju javnu debatu kako bi se situacija jasno predočila (ravnopravo: arumenti za i protiv) građanima koji o tome treba da odluče na referendumu.

Nova Evropa

Smatramo da ako izgradimo Crnu Goru kao ekološku i održivu državu, usmjerenu na zdravlje i blagostanje svih njenih građana, možemo postati i regionalni centar oko koga će se početi okupljati nova Evropa.

Novu Evropu vidimo kao državu demokratije a ne kao uniju birokratije.

Evropsaka unija mora biti politički unaprijeđena kako bi se vlast iz ruku birokrata vratila u ruke građana.
Takođe smatramo da u tranzitnom periodu administrativno i politički mora biti podijeljena na nekoliko djelova, koji su približni po ekonomskoj razvijenosti kako se ne bi dešavalo da bolje razvijeni djelovi eksploatišu (i ekonomski i politički) slabije razvijene djelove, što je danas slučaj.

Stoga umjesto pristupanja Evropskoj uniji u kojoj bi bili i finansijski i politički podređeni i eksploatisani, predlažemo :

Izgradnju Balkanske trgovinske unije sa centrom u Crnoj Gori kao jednog prelaznog rješenja ka stvaranju Balkanske konfederacije, na putu do stvaranja Evropske konfederacije.
U Balkansku konfederaciju bi ušle : Crna Gora, Albanija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija a kasnije bi se ona proširila ulaskom Bugarske , Grčke i Rumunije.
Sjedište administracije bi bio Ulcinj, čime bi grad dobio privredni zamah, i vremenom se pretvorio u veliki kosmopolitski grad.

TURIZAM

Trenutno stanje

Turizam u Crnoj Gori je nakon krize devedesetih godina i sloma ekonomije postao glavna privredna grana. Vlasti su eforično proglasile potpunu orjentaciju države isključivo ka turizmu, sa posljedičnim zanemarivanjem svih ostalih privrednih grana. Forsiran je „elitni“ turizam, rasprodati su državni hoteli kroz sumnjive poslovne aranžmane, mnogi za cijenu daleko ispod tržišne. Date su povlastice velikim hotelima koji su dobili poreske olakšice tako da je najveći dio novca koji se zarađivao u njima na kraju izvlačen iz Crne Gore.

Pandemija koja je pogodila i našu državu 2020 godine pokazala je koliko je štetna bila politika slonjenosti države dominantno na jednu privrednu granu. Došlo je do potpunog sloma državnih finansija sa posljedičnim zaduživanjem za tekuću potrošnju od 700 milona evra.

Da bi se takvo stanje promijenilo želimo da se izvrši diversifikacija privrede kako bi bila stabilna u svim okolnositma, a takođe je potrebno strukturalno promijeniti sami turizam kako bi se turistička sezona proširila na cijelu godinu i kako bi turizam postao sretstvo za marketing i izvoz svih drugih proizvoda u Crnoj Gori.

Primorski turizam

Potrebno je raznim mjerama i povoljnostima motivisati starosjedioce i mještane da postepeno svaka kuća na primorju postane mali hotel što veće kategorije, kako bi sav novac zarađen od turizma ostajao u Crnoj Gori. Takođe potrebno je sinergistički kroz sve navedene faktore učiniti da turistička sezona na primorju traje cijele godine:

Posebnim mjerama stimulisati prodaju domaćih ekoloških proizvoda i tradicionalne bokeške i primorske hrane i jela.
Naročito stimulisati otvaranje etno-restorana u kojima bi sva hrana proizvedena u Crnoj Gori našla tržište.
Stimulisati male porodične restorane u kojima bi gosti dobili jedinstveni lični pristup.
Stimulisati otvaranje privatnih muzeja i suvenirnica za proizvode iz Crne Gore.
Turistička organizacija je dužna da osmisli i izradi turističke vodiče za svaki grad na primorju sa planovima za turiste koji u njima borave šta posjetiti i kako pri boravku od 3, 5, 7 ,10 i 15 dana. Osmisliti i uvezati različite sadžaje u različitim vremenskim uslovima i periodima godine.

Potrebno je evidentirati, mapirati, osposobiti i učitniti pristupačnim sve kulturno istorijske spomenike i istorijska mjesta.

Osmisliti i urediti planinske ture iz svakog primorskog grada i obnoviti staze za posjetu starim utvrđenjima.
Napraviti palan restauracije i valorizacije svih utvrđenja na primorju i planinskom zaleđu.
Postepena obnova svih utvrđenja na vrhovima planina i stvaranje povoljnosti (planska dokumentacija i regulativa) za razvoj turističkih kapaciteta u blizini i na putu do tih lokaliteta.
Razvoj pomorskog saobraćaja i prevoza kako bi se izbjegle gužve
Izrada adekvatnog parkirališta koje će zadovoljiti potrebe grada a stimulisati korišćenje bicikala i električnih automobila u samim gradovima kao i gradskog kopnenog i vodenog prevoza.
Izrada zaobilaznica oko svakog primorskog grada kako bi se povećao ugođaj pri boravku u njima.
Razvoj lokalnog i regionalnog prevoza koji je ekološki prihvatljiv.
Pošumljavanje i sadnja kao dio turističke atrakcije.
Razvoj podvodnog turizma, turističkog ribolova.
Stimulacija jedriličarstva i lokalnog kruzing turizma ( sa jasnim komercijalim kvotama- kako ne bi doslo do prenatrpanosti)
Razvoj/obnova etno-sela-farmi na lokalitetima nekadašnjih primorskih sela ( koja moraju biti u potpunosti u skladu sa prirodnom sredinom i tradicionalnom gradnjom nekadašnjih sela)

Planinski turizam

Potrebno je izraditi plan za sistemski razvoj zimskog turizma, utvrditi sve lokacije koje su pogodne za razvoj turističkih, sportskih i banjskih centara. Posebno turističku podnudu prilagoditi djeci različitih uzrasta, porodicama, pri čemu je potrebno obezbijediti sve sadržaje kako za djecu tako i za odmor roditelja.

Razvoj škola za zimske sportove, kako bi se stvorio stručan kadar koji može pružiti adekvatnu podršku kvalitetnom zimskom turizmu.

Adekvatnim kombinovanjem cjelokupne turističke podnude, moguće je pokrenuti planinski turizam da bude aktivan preko cijele godine.

Da bi se uspješno realizovao projekat planinskog turizma za cijelu godinu potrebno je da je saobraćajna infrastruktura na adekvatnom nivou, da postoji laka i jednostavna dostupnost svih turističkih centara, kao i adekvatni i dovoljno prostrani parking prostori.

Parking prostori i garže moraju biti ne samo dovoljnih kapaciteta već i adekvatno uređeni i uklopoljeni u prirodnu sredinu i ambijent.

Pošumljavanje i sadnja kao dio turističke atrakcije.

Nacionalni parkovi

Uređenje nacionalnih parkova, stvaranje etnoloških muzeja u okviru njih, povećavanje broja usluga i turističkih atrakcija u samim parkovima mora postati prioritet. Potrebno je turistima koji dođu da posjete neki nacionalni park ponuditi kompletnu uslugu, tako da im bude adekvatno ispunjen dan, da se upoznaju sa lokalnom kulturom običajima i istorijskim nasleđem. Svaki dio turističke ponude ujedno mora postati i promoter ostalih djelova ponude , kako bi zaintresovao turiste i za ostale sadržaje.

Svi nacionalni parkovi moraju imati adekvatno i u skladu sa prirodom urđene parking prostore kako bi mogli da prime turiste bez stvaranja saobraćajnog haosa koji uz neadekvatnu ponudu dodatnu frustira posjetioce.

Odlaganje otpada mora biti adekvatno regulisano kako bi na svakom mjestu korpe za smeće bile dostupne i blagovremeno prežnjene, kako se otpad ne bi raznosio po prirodi. Samo adekvatano uređen i čist prostor može biti atraktivan za turisite.

Sav novac koji se zaradi u nacionalnom parku od parkinga, ulaznica i drugih sadržaja, mora ostati u nacionalnom parku za njegovo dalje unapređenje. Uz nacionalne parkove je potrebno razvijati poljoprivredna gazdinstva za uzgoj biljaka za pošumljavanje, za uzgoj divljači i obnovu lovnog fonda, za dohranu divljači u zimskim mjesecima, i za uzgoj zdrave hrane koja bi se prodavala u nacionalnim parkovima.

Etno turizam

Razvoj/obnova etno-sela-farmi na lokalitetima nekadašnjih sela koja moraju biti u potpunosti u skladu sa prirodnom sredinom i tradicionalnom arhitekturom nekadašnjih sela na tim područjima.

Proizvodnja hrane u samim etno selima mora biti prioritet i mora biti posebno stimulisana.

Izarda posebnih naselja na zabačenim lokalitetima koja bi funkcionisala kao umjetničke i naučne komune i kampusi. Kroz ovakva naselja moguće bi bilo privući ljudi velike stručnosti i znanja da dođu i da odaberu Crnu Goru kao mjesto svog stalnog boravka, što bi vremenom stvorilo kritičnu masu za stvaranje novih vrijednosti.

Stimulacija uzgoja konja i jelena.

Promocija jahanja, planinarenja i zdravih stilova života kao oblika turističke atrakcije.

Potrebno je izgraditi etnološkoistorijski muzej balkana koji bi bio smješten na visoravni Vladimir kod Ulcinja , a u kome bi se našle sve balkanske tradicije. Takav muzej bi dodatno uticao na povećanje razumijevanja i smanjenje etničke distance u samoj Crnoj Gori i u regionu, a bio bi obavezna destinacija za turiste, koja bi omogućila razvoj ovog predjela, i stvaranje i mnogih drugih sadržaja u tom području.

Zdravstveni turizam

Povećavanjem plata ljekarima i adkevatnim obazovanjem, potrebno je stvoriti bazu veoma sposobnog i stručnog kadara čije usluge se mogu ponuditi i regionu po konkurentnim cijenama.

Potrebno je osmisliti u svakom zdravstvenom centru nekolike oblasti komercijalnih usluga, koje bi bile u skladu sa lokalnim turističkim potencijalom, nadmorskom visinom i dostupnošću turističkih atrakcija koje mogu pomoći u radno rehabilitacionom tretmanu. Ove usluge je potrebno povezati sa lokalnim atrakcijama i smještajnim kapacitetima.

Sportski turizam

Crna Gora bogata veoma raznolikom prirodom na veoma maloj površini postoje brojni prirodni kontrasti, što se može dobro iskoristi u sporcko turističkoj valorizaciji.

Sve županije u skladu sa njihovim potencijalom vremenom treba osposobiti da mogu biti centri održavanja brojnih sportskih manifestacija. Konkurentnim cijenama , ljepotom prirode i kvalitetnom uslugom moguće je privući brojene regionalne pa i svjetske klubove da svoje pripreme obave u Crnoj Gori.

Vjerski turizam

Crna Gora je veoma bogata brojnim vjerskim objektima i relikvijama. Mnogi od njih su iz ranog srednjeg vijeka i pretstavljaju pravo kulturno blago. Volorizacija ovog potencijala trenutno je na veoma niskom nivou. Modernizacijom putne infrastrukture, kao i izradom vjerskih /turističkih brošura od strane turističke organizacije u saradnji sa predstavnicima vjerskih organizacija moguće je veoma doprinijeti turizmu u Crnoj Gori. Za vjerski turizam kroz organizovana višednevna hodočašća moguće je vezati brojne druge sadržaje pa i time i turiste željne novih saznanja.

Stoga je potrebno pomoći vjerskim organizacijama, da svoje tradicionalne obrede i manifestacije za određene datume upriliče na najbolji mogući način kako bi se od njih stvorila tradicija. Promocija ovih dešavanja mora biti konstanta kako u zemlji tako i u inostranstvu koje gravitira ka tom području i kome bi ovaj vid turizma mogao biti interesantan.

Festivalski i kongresni turizam

Festivalski i kongresni turizam je potrebno proširiti na različite djelove Crne Gore, a njegov sadržaj i vrijeme održavanja uskladiti sa zimskom i ljetnjom sezonom , lokalnim atrakcijama i cjelokupnom ponudom, kako bi u sklopu udarnih termina u sezonama obezbjeđivao dodatni sadžaj, a van sezone činio Crnu Goru interesantnom destinacijom, što bi uslovilo dodano produžavanje turističke sezone na cijelu godinu.

EKONOMIJA

Ekonomija Crne Gore je temelj na kojem počiva prosperitet i blagostanje svih njenih građana. SUVERENISTI prepoznaju važnost stabilne, u svim uslovima održive i konkurentske ekonomije koja će biti u službi svih građana, a ne samo uskog kruga pojedinaca.

Trenutno stanje

Trenutno stanje ekonomije Crne Gore

Crna Gora, kao mala otvorena ekonomija, suočava se s nizom izazova koji utiču na njen ekonomski rast i stabilnost. Iako je zemlja postigla određeni ekonomski napredak, postoje ključni problemi koji zahtijevaju pažnju:

Zavisnost od turizma: Ekonomija Crne Gore je u velikoj mjeri zavisna od turističkog sektora. Iako turizam donosi značajne prihode, sezonska priroda ovog sektora čini ekonomiju ranjivom na eksterne šokove, kao što su globalne pandemije ili ekonomske krize. Postoji potreba za diversifikacijom turističke ponude i smanjenje sezonske zavisnosti.
Visok javni dug: Javni dug Crne Gore je u posljednjim godinama rastao, što stvara pritisak na budžet i ograničava prostor za fiskalne podsticaje. Potrebne su strategije za smanjenje duga i održivo upravljanje budžetom.
Nezaposlenost: Iako se stopa nezaposlenosti smanjila u posljednjim godinama, i dalje predstavlja izazov, posebno među mladima.
Niske plate: U Crnoj Gori niske plate predstavljaju značajan ekonomski problem jer smanjuju životni standard građana i potencijalno potiču odliv mozgova u potrazi za boljim ekonomskim prilikama u inostranstvu.
Siva ekonomija: Neformalna ekonomija i neizvjesna poreska disciplina smanjuju državne prihode i stvaraju nelojalnu konkurenciju za legalne poslovne subjekte.
Nedostatak diversifikacije: Ekonomija Crne Gore treba da se diversifikuje kako bi se smanjila zavisnost od nekoliko ključnih sektora i povećala otpornost na eksterne šokove.
Infrastrukturni izazovi: Iako je postignut određeni napredak u infrastrukturnom razvoju, postoje oblasti, poput transporta i energetike, koje zahtijevaju dodatna ulaganja.
Ograničena pristup finansijama: Mali i srednji preduzetnici često se suočavaju s izazovima prilikom pokušaja da pristupe finansijama za širenje svojih poslovanja.
Ekološki izazovi: Iako Crna Gora ima bogate prirodne resurse, postoji potreba za jačim ekološkim standardima i praksama kako bi se osigurala održivost ovih resursa za buduće generacije.
Neadekvatna obrazovna struktura: Potreba za prilagođavanjem obrazovnog sistema tržištu rada i modernim tehnologijama.
Nedostatak stranih investicija: Strategije za privlačenje stranih investicija i stvaranje povoljnog poslovnog okruženja.
Neefikasnost javnog sektora: Potreba za reformama u javnom sektoru kako bi se povećala efikasnost i smanjili troškovi.
Nedostatak inovacija: Mjere za podsticanje inovacija i tehnološkog razvoja u ekonomiji.
Neodrživa poljoprivredna proizvodnja: Inicijative za promociju održive poljoprivredne proizvodnje i podršku malim poljoprivrednicima.

Ovo su ključni ekonomski izazovi s kojima se Crna Gora trenutno suočava. Da bismo postigli održiv ekonomski rast i blagostanje za sve građane, neophodno je da se ovi problemi adresiraju kroz sveobuhvatne reforme i strateške inicijative.

Najveći dio ovih problema smo adresirali adekvatno kroz brojne programske ciljeve i planove. Na ovom mjestu ćemo apostrofirati djelove ekonomskog programa koji su od esencijalnog značaja za integraciju svih programskih ciljeva, kao i pojedine koji nijesu posebno obrađeni.

Bankarski sistem

Bankarski sektor u Crnoj Gori igra ključnu ulogu u finansiranju ekonomskih aktivnosti i podršci razvoju zemlje. Međutim, trenutna struktura bankarskog sektora suočava se s nizom izazova koji otežavaju pristup finansijama, posebno za male i srednje preduzetnike, te stvaraju prepreke za širu ekonomsku integraciju i stabilnost.

Usmjerenost na stambene kredite: Većina kredita koje banke odobravaju usmjerena je prema stambenoj gradnji. Iako je ovo važan sektor, postoji potreba za diversifikacijom kreditnih portfelja kako bi se podržali različiti sektori ekonomije.
Visoke kamatne stope i takse: Trenutne kamatne stope i bankarske takse često su visoke, što otežava pristup finansijama i povećava troškove poslovanja.
Nedostatak konkurencije: Ograničen broj banaka na tržištu smanjuje konkurenciju, što može dovesti do nepovoljnih uslova za korisnike bankarskih usluga.
Nedostatak inovacija: Bankarski sektor u Crnoj Gori zaostaje u uvođenju novih tehnologija i digitalnih rješenja, što može otežati pristup finansijama i usporiti ekonomski rast.
Neadekvatna regulativa: Postojeći regulatorni okvir može biti prepreka za ulazak novih aktera na tržište, što smanjuje konkurenciju i inovacije u sektoru.
Rizik od nenaplativih kredita: Visoka stopa nenaplativih kredita može ugroziti stabilnost bankarskog sektora i smanjiti povjerenje građana u bankarski sistem.

Ovi izazovi zahtijevaju sveobuhvatne reforme kako bi se osigurala stabilnost bankarskog sektora i podržao ekonomski rast Crne Gore.

Razvojna banka Crne Gore

U svjetlu identifikovanih izazova u bankarskom sektoru Crne Gore, SUVERENISTI prepoznaju potrebu za osnivanjem Razvojne banke Crne Gore. Ova institucija ne bi samo doprinijela ekonomskom rastu, već bi i omogućila integraciju različitih sektora ekonomije, pružajući finansijsku podršku tamo gdje je najpotrebnija.

Diversifikacija kreditnih portfelja: Razvojna banka bi se fokusirala na pružanje kredita sektorima koji su trenutno zapostavljeni od strane komercijalnih banaka, kao što su mala i srednja preduzeća, poljoprivreda, obnovljivi izvori energije i tehnološke inovacije.
Stimulacija konkurencije: Uvođenjem Razvojne banke na tržište, očekuje se da će se povećati konkurencija među bankama, što bi rezultiralo povoljnijim kamatnim stopama i smanjenjem bankarskih taksi za građane i preduzetnike.
Podrška održivim građevinskim projektima: Uzimajući u obzir značaj građevinskog sektora, Razvojna banka bi pružala finansijsku podršku projektima koji promovišu ekološku gradnju i održive urbanističke prakse.
Finansijska edukacija: Organizacija seminara, radionica i obuka za preduzetnike i građane kako bi se podigla svijest o finansijskom planiranju, mogućnostima kreditiranja i važnosti održivog poslovanja.
Podrška izvozno orijentisanim preduzećima: Razvojna banka bi mogla kreirati posebne kreditne linije za preduzeća koja teže izvozu, čime bi se podstakao ekonomski rast i smanjila zavisnost od uvoza.
Partnerstva s međunarodnim financijskim institucijama: Kroz saradnju s međunarodnim bankama i fondovima, Razvojna banka bi mogla privući dodatna sredstva i ekspertizu za implementaciju ključnih projekata.

Osnivanjem Razvojne banke, SUVERENISTI žele da postave temelje za modernu, inkluzivnu i održivu ekonomiju koja će biti u službi svih građana Crne Gore.

Oporezivanje podizanja gotovine i digitalizacija valutnog sistema

U eri digitalne transformacije, ekonomije širom sveta prepoznaju potrebu za modernizacijom svojih finansijskih sistema. Digitalizacija valutnog sistema i oporezivanje podizanja gotovine mogu donijeti niz prednosti za Crnu Goru:

Smanjenje sive ekonomije: Digitalni transferi i valute omogućavaju veću transparentnost transakcija, što otežava izbjegavanje poreza i smanjuje obim sive ekonomije.
Povećana naplativost poreza: Digitalizacija finansijskih transakcija omogućava efikasniju naplatu poreza i smanjuje mogućnost za poreske prevare.
Kontrola finansiranja političkih partija: Transparentnost digitalnih transakcija omogućava bolju kontrolu izvora finansiranja političkih partija, čime se smanjuje rizik od nezakonitog uticaja biznisa ili stranih centara moći na politički sistem.
Stimulacija elektronskog poslovanja: Promocija digitalnih plaćanja može potaknuti razvoj e-trgovine i drugih online poslovnih modela, čime se podstiče ekonomski rast.
Smanjenje troškova transakcija: Digitalni transferi često imaju niže troškove u odnosu na tradicionalne metode plaćanja, što može donijeti uštede kako građanima, tako i preduzećima.
Povećanje finansijske inkluzije: Digitalne platforme mogu omogućiti pristup finansijskim uslugama većem broju građana, posebno onima u udaljenim ili ruralnim područjima.
Sigurnost i zaštita podataka: Moderni digitalni sistemi pružaju napredne mehanizme zaštite podataka i transakcija, čime se smanjuje rizik od finansijskih prevara.
Odgovor na globalne trendove: S obzirom na globalni trend prema digitalnim valutama i elektronskim plaćanjima, Crna Gora bi se pozicionirala kao moderna ekonomija spremna za buduće izazove i prilike.

Uvođenjem ovakvih reformi, Crna Gora bi mogla postići veću ekonomsku efikasnost, transparentnost i odgovornost, dok bi građani i preduzeća imali koristi od modernijih, sigurnijih i jeftinijih finansijskih usluga.

Smanjenje zavisnosti od turizma i diversifikacija:

Turizam je ključna industrija za Crnu Goru, ali prevelika zavisnost od njega može dovesti do ekonomske ranjivosti. Evo nekoliko rješenja za diversifikaciju turističke ponude i smanjenje sezonske zavisnosti:

Promocija održivog turizma: Razvijanje programa koji promovišu ekoturizam, kulturni turizam i ruralni turizam. Ovo ne samo da će privući različite segmente turista, već će i smanjiti pritisak na popularne turističke destinacije.
Proširenje turističke sezone: Organizacija događaja, festivala i konferencija van glavne sezone kako bi se privukli posjetioci tokom cijele godine.
Investicije u sportski turizam: Iskorišćavanje prirodnih resursa Crne Gore za razvoj sportskog turizma, poput planinarenja, biciklizma, raftinga i jedrenja.
Edukacija i obuka: Organizacija obuka za radnike u turizmu kako bi se poboljšala kvaliteta usluge i stvorila dodana vrijednost za posjetioce.
Diversifikacija tržišta: Marketinške kampanje usmjerene na nove geografske regije i demografske segmente kako bi se smanjila zavisnost od tradicionalnih tržišta.
Razvoj infrastrukture: Poboljšanje transportne i smještajne infrastrukture kako bi se privukli turisti više klase i povećala ukupna potrošnja.
Digitalna transformacija: Korišćenje tehnologije za unapređenje turističke ponude, poput virtualnih tura, aplikacija za putovanja i online rezervacija.
Partnerstva s privatnim sektorom: Saradnja s turističkim agencijama, hotelima i drugim ključnim akterima kako bi se razvili inovativni turistički paketi i ponude.

Ova rješenja mogu pomoći Crnoj Gori da smanji svoju zavisnost od tradicionalnog sunčanog i morskog turizma, diversifikuje svoju turističku ponudu i postane destinacija koja privlači posjetioce tokom cijele godine.